Selo puno k’o šibica. Došli ljudi iz inostranstva. Derviš i komšija S. nikad pjaniji, jer im je nakacalo novca na sve strane. Sestra komšije S., kako Derviš svjedoči, ljuta k’o automatska puška. S. sve to ne zanima i ne dotiče, on nastavlja po svom pa puklo kud puklo. Kuća komšije S. je inače pozicionirana između dvije komšijske kuće i samo ih ograda dijeli. Vrijeme lijepo. Komšiji koji je desno od S. došla sestra iz Amerike sa mužem i nekom prijateljicom koja će u večernjim satima krenuti za rodni Vitez, a koni sestra iz Švicarske kojoj Zeničanke pamet popiše. Svi uživaju u lijepom vremenu i sjede napolju.
– Kako vam je ovdje lijepo! – izjavi ta prijateljica.
– Jest’, al’ mene vala leđa ukočila od sjedenja! – dodaje sestra Amerikanka.
– Da tebe od čega drugog leđa nisu ukočila?! – našali se prijateljica.
– De ba – tihano će ova – Đe ću volikog čovjeka pustit’ na sebe!
Muž joj je inače krupan i kršan.
– Rodice – zovnu je Derviš – nikad slama miša poklopila nije!
– Šta je ovo? – zaibreti se prijateljica – Odakle njemu pravo da prisluškuje?
– Ja sam oto pravo stek’o deklaracijom o ljudskim pravima.
– Nisamo valjda glasne da… – tihano će sestra Amerikanka.
– Ma niste! – dobaciše Zeničanke – Njih dvojica imaju sluh k’o dobermani.
Ekipa koju je S. nazvao amerikan ekspres se preseli u kuću.
– Što ja ne volim one poderane pantole na curama! – konstatova sestra Švicarka.
– To je zato što su ti vidici uski k’o ota rupa. – dobaci S. – On noliko pantolskog materijala ti se za rupu ufatila. Aj da si muško, pa da te rupe privlače, al’ vako… I šta tebe na kraju krajeva briga za tuđe odijevanje?
– Kad ćeš ti prestat’ upadat’ u tuđe razgovore? – dreknu Švicarka.
– Bože zdravlja nikad!
– Idemo u kuću!
Nakon što su napolju ostali samo njih dvojica, Derviš upita:”Rođo, šta se ovo dešaje? Ja kont’o da su oni svijeta obišli i da znaju nenasilno komunicirat’.”
– Ma oni su svijet zaobišli, pusti ih. Ne kontaju da je ovd’e tako da kad ti zazvoni mobilni ljudi ne samo da pitaju ko je nego te nakon razgovora upitaju i šta je šćeo. Ja, ja!