Jedina oluja koja se slavi obilježena je za vikend u Kninu, a uoči sjećanja na oslobađanje okupiranog teritorija, Srbi su se okupili u Prijedoru u BIH. U mjestu gdje su srpske paravojne formacije počinile stravične zločine nad Bošnjacima i Hrvatima 1992.. I eto, baš od tamo, lideri Srbije i Republike Srpske poručili su kako je operacija Oluja bila najveće etničko čišćenje u Europi nakon Drugog svjetskog rata i udruženi zločinački pothvat. A dok su to Vučić i Dodik izgovarali, na videozidu su se prikazivale fotografije, kako su tvrdili – prognanih Srba. No javila se žena koju je na fotografiji, kao dijete, majka držala u naručju i razotkrila modus operandi srpske propagande.
Da će se iskrivljavati povijest i Srbe prikazivati kao jedine žrtve bilo je za očekivati. Jedino je pitanje bilo koliko će na središnjoj ceremoniji obilježavanja Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe u “Oluji” govornici ići daleko. Išli su možda dalje nego ikad.
“Bio je udruženi zločinački pothvat SAD-a, njihovih monstrumskih planova prema Srbima, zajedno sa korištenjem hrvatske vojske, koja je jedva dočekala da etnički očisti taj prostor”, kazao je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske
“Mi nemamo nikakve veze s Olujom, mi smo izbjeglice iz Žepe”, kaže nam Nermina Mujkić Gušo, kćerka Sabine, koju je majka držala u naručju 1995. godine kada su protjerane iz Žepe.
“Prijatelj je vidio moju sliku s majkom, i on me je kontaktirao i ja sam samo proslijedila majci i majci rekla: Je li ovo moguće da smo mi u pozadini, mislim, Oluja, mi nemamo nikakvog kontakta nit’ smo bili tamo. Mi smo izbjeglice iz Žepe koje su prešle na ovamo. Za svoju majku mogu reći da joj je najviše nanesena duševna bol. Žena koja se borila za svoju djecu, da ih prevede ovamo žive i zdrave i što je uspjela, u jednu ruku, možda ne do kraja, ali je uspjela. Nama je nanešena jedna velika duševna bol, prvenstveno mojoj majci, pa meni i ostatku moje pоrodice”, kaže Mujkić Gušo.
“Koristit će sve moguće izraze – egzodus, pogrom, progon, sve, ali vam nikada neće reći da je to najveće etničko čišćenje na europskom tlu od 1945. godine naovamo”, kazao je Aleksandar Vučić.
Ni Vučić ni Dodik jednom riječju nisu spomenuli tri tisuće bošnjačkih i hrvatskih civila, među njima i više od stotinu djece, ubijenih u baš u Prijedoru 1992.
Kao i svaki put, četiri ratne godine koje su prethodile “Oluji” u njihovim govorima kao da se nisu dogodile.
“Sve ove komemoracije posljednjih desetak godina vrlo jasno pokazuju da to promjene neće doći. Što god manjine u Hrvatskoj ili Srbiji činile, bile u Vladi i slično, takva promjena se mora dogoditi s vrha politike, a za to nema spremnosti u Beogradu, a bome nije bilo u tom smislu niti pogurivanja iz Hrvatske”, ističe Jakovina.
Pa onda ne treba čuditi jučerašnji zastrašujući transparent Delija na prvenstvenoj utakmici – “svako u amanet nek ostavi svom sinu srpsku trobojku da zavijori u Kninu”. Ne znamo je li Aleksandar Vučić i na to ponosan, ali je svakako neizravno odgovoran.
Petar Panjkota/RTL
