Piše: Ivana Perić
Odnos mladih i Crkve uvijek je aktualna tema, a na osobit način je to danas kada istraživanja ukazuju na porast broja mladih ljudi koji se udaljavaju od Crkve. Crkva je u odnosu prema mladima uvijek na novom raskršću. Sa svakom novom generacijom potrebno je tražiti novi odnos i način sporazumijevanja.
Pandemija Covid-19 u velikoj mjeri utiče na razvoj mladih ljudi. Tinejdžeri ipak najteže podnose teške situacije i posljednji na ljestvici pronalaze svoj unutrašnji duhovni mir.
“Mladima je u današnjem vremenu najteže pronaći stanje mira, sreće, harmonije i sklada. Korona nas naknadno još više poremetila. Općenito u BiH je teško zadržati vjeran nečemu što je vrijedno i što u sebi ima kršćanske dobrote i pored toga humanističke vrjednote. Ponekad je jako teško doprijeti do srži stvari u razgovoru sa mladima. Stvari koje daju smisao, koje nas drže zajedno, koje daju unutarnji mir i smisao. Danas će malo ljudi doći i slušati predavanje koje traje sat vremena, radije će otiči na mjesto na kojem će više uživati a manje razmišljati. To je tendencija opće poznata među mladima. Jako je teško usmjeriti mladu osobu danas, od izbora studiranja ili načina života“, kazao je za Hrvatski Glasnik fra Franjo Baraban župni vikar i duhovni asistent Franjevačke mladeži u Tuzli.
Kada govorimo o mladima dosta mladih kršćana iz svih dijelova Bosne i Hercegovine dolazi studirati u Tuzlu i uključuje se u Franjevačku mladež, na neki način možemo reći da je samostan za mlade jedna vrsta utočišta.
“Studenti i studentice koje dolaze u Tuzlu obično dolaze iz manjih sredina. Poznato je da su ljudi u manjim sredinama puno više vezani za crkvu i fratre. Prvo što obično posjete nakon pronalaska stana u novog gradu je odlazak na misu, nakon čega se upoznaju sa fratrima pa i ostalim studentima i na taj način ubrzo postaju članovi Frame. Spomenuo bi par studenata koji nisu više aktivni članovi Frame ali su ostali aktivni u pomoći i ostalim aktivnostima crkve“, rekao je fra Franjo.
Franjevačka mladež u Tuzli, jedna od mnogobrojnih u BiH donosi pozitivne primjere u odnosu crkve i mladih. Nekolicina njih redovno posjećuju Sv. mise nedjeljom, koje su prepoznatljive po dolasku mladih.
“Mogu reći da mi je izuzetno drago što kada stanem za oltarom nedjeljom naveče vidim mlada lica, mlade roditelje sa djecom kao i mlađe bračne parove. Mladi su uvijek voljeli tu večernju misu i mislim da se taj niz dolazaka nije prekinuo bez obzira na situaciju. Naši Framaši animiraju ih svojim pjevanjem. Ljudi vole vesele mise i zato ne izostaju ni na jednoj. Moram priznati da broj jeste donekle smanjen što je i prihvatljivo zbog straha“, kazao je fra Franjo
Fra Franjo poručuje da u današnjem svijetu konzumerizma fratri osobito sa framašima pokušavaju doprijeti do pravog smisla i značenja ovog vremena a to je zapravo poniznost., razumijevanje i solidarnost. Poručuje da su mladi svjesni da to nije vrijeme nikakve vanjštine, nego je to ono nešto što se događa u srcima. U srcima se pokreće taj čitaj proces promjene, kada ljudi shvataju svoje greške a ujedno i opraštaju drugima, to je svrha poniznosti.
Iako su mladi trenutno najoporniji na aktualni virus, psihička stabilnost ipak je i kod njih jednako u lošem stanju. Fizička distanca dodatno je povećala strah kod mladih, povećao se i osjećaj usamljenosti. Svjedočimo da i crkve postaju prazne.
“U vremenu smo kad nas vijesti bombardiraju, uđemo na portale pandemija nas konstantno obaviještava o negativnim stvarima. Čovjek koji je svakodnevno obasipan takvim vijestima gubi volju za životom, ne pronalazi smisao u daljnjem življenju. Depresija i anksioznost postaje neizostavna diagnoza. Moj cilj a to preporučujem i drugima je da pronađemo način koji će nas održati živima i zdravima, sitnicu koja nas čini sretnima. Želim da se ne zatvaramo i ne gubimo kontake s drugima. Održati rodbinske i prijateljske odnose u ovom vremenu je ključna. Pandemija je ujedno izazov ali i prilika da pokažemo koliko možemo i koliko nam je stalo da se izborimo“, poručio je fra Franjo Baraban.
