U maju mi se doseliše kuja i dvoje štenića. Nekoliko dana prije nego što sam te njuškice uočila ispred kuće, gledala sam neki film u kojem je vlasnica imala psa, pa sam i ja poželjela imati jednog. Pošto se moje želje uvijek ispunjavaju na krajnje čudnovat način i ovaj put je bilo tako. Netrpeljivost između mojih mačaka i tri nova člana porodice je stalno rasla i čim je dosegla vrhunac u kojem je Goci kuju, kako komšija S. kaže, svakodnevno više puta rese(R)tovo, naglo je splasnula, pa sad iole podnose jedni druge. Kuja je sve češće počela izbijati, pa je dolazila samo na večeru i to isključivo iza deset sati. Komšija S. me obavijestio da je često viđa u školskom dvorištu preko puta trgovine sa nekim psom. Dovede ona jednu veče i tog psa. Dam im da jedu i uočim oko vrata tog psa nekakvu žicu i špagu. Pokušam ga pomaziti, ali bezuspješno jer se on mnogo boji. Samo sam mu jednom uspjela dotaknuti onaj dio ispod brade. Moji su prsti nakon toga ostali ljepljivi i smrdljivi od gnoja i sukrvice koja se izvirala iz njegovog vrata. I narednih sam se večeri kada njih dvoje dođu pokušavala sprijateljiti s njim. Obraduje se kada me vidi, maše repićem i pozitivno reaguje na moj glas, ali obavezno drži odstojanje od metar kada me moje njuškice opkole ljute što imam samo dvije ruke, a njih je troje i svaka hoće da se mazi. Pošto se moje želje uvijek nekako izmigolje iz nemogućeg u moguće, poželjeh da privolim nesretnog psa da mi se približi i da ga riješim one zahrđale žice koja je ko zna koliko puta omotana oko njegovog vrata. Sanjam ja sinoć pokojnog djeda kako sjedi na zidiću ispred kuće i skida psu žicu. Sanjam i da je došao neki čovjek sa buntom zahrđale žice po svog psa. Ulazim u vrt i čupam najveći kolić od paradajza. Stabljika paradajza se odlomi pod težinom plodova. Udaram čovjeka po leđima onim kolićem i psujem mu sve po spisku. Budim se. Ni djeda ni čovjeka. Pravim kafu. Dok voda ne proključa gledam kroz prozor prateći putanju magle koja se vrpolji u dolini i uočim da mi zaista fali jedan kolić u vrtu i to baš onaj najveći koji sam iščupala u snu. Poslije ću se baviti nestankom kolića, a sad ću zamoliti sve vas koji ovo čitate da zamislite želju i da u želju utkate psa sa najtužnijim okicama koji oko vrata umjesto ogrlice nosi žicu, jer nikad se ne zna na čiju će želju nebo najbrže odreagovati.
