Pred Sudom Bosne i Hercegovine nastavljeno je suđenje bivšem generalu Armije BiH Selmi Cikotiću i šefu civilne ratne vlasti u Bugojnu Dževadu Mlaći.
Selmo Cikotić i Dževad Mlaćo terete se da su tijekom ratne 1993. tjerali zarobljenike hrvatske nacionalnosti na prvu crtu bojišta, kao živi štit. Trojica su poginula, mnogi su ranjeni.
Svjedok Božo Dominik je rekao da je bio pripadnik Vojne policije brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Eugen Kvaternik” i da su bili u bazi koja se nalazila u hotelu “Kalin” kada su odlučili da se 24. srpnja 1993. predaju Vojnoj policiji Armije BiH.
U grupama su, kako je kazao, odvedeni u salon namještaja “Slavonija”, a nakon par noći u školu “Vojin Paleksić“. Iz škole su, prema njegovim riječima, odvedeni u Prusac, gdje je svjedok dehidrirao i završio u bolnici, odakle je vraćen u Bugojno. Spomenuo je da su neki od zatočenika ostali u Pruscu i da mu od tada nije poznato šta se desilo s njima.
“Nas 50 je odvezeno u Gornji Vakuf, od čega je 40 ostalo u gradu, a ostali su raspoređeni na druga mjesta. Bili smo u jednom ugostiteljskom objektu od 50 kvadrata koji smo zvali ‘bazom’. Vođeni smo svugdje na radove, a ja sam najčešće išao na relej, na Krč i po potrebi”, posvjedočio je Dominik i dodao sa su u Gornji Vakuf prebačeni polovinom rujna 1993. godine.
Svjedok se prisjetio da su linije Armije BiH i HVO-a u Gornjem Vakufu bile udaljene jedna od druge maksimalno 300 metara, da je kopao tranšeje, da je minobacačka granata pala 15-ak metara iza njega i da je nakon toga ranjen na prvoj liniji.
“U Odvodama me čuvar poslao da mu uberem jabuku i tada me pogodio snajperski hitac. Hospitalizovan sam u bolnici i nakon 15 dana sam se mogao kretati”, rekao je svjedok.
Prisjetio se i da je na kopanju rovova pogođen i preminuo Davor Jeličić, da su ga izvlačili i da je preminuo na pola puta, kao i da je u objektu gdje su bili smješteni na radovima ranjeno sedam ili osam zatočenika.
Dominik je kazao da je četvoricu zatočenika, među kojima je bio i on, Armija BiH vodila u akciju da nose nosila kada su izvođena borbena dejstva iza releja, da su se nakon 45 dana iz Gornjeg Vakufa vratili u Bugojno, na stadion “Iskre”, da su išli pješke i da je ispred njih bila Vojna policija.
Spomenuo je i da su jedne prilike zatočenici sa stadiona trebali biti prebačeni u Kazneno-popravni zavod u Zenici, ali do toga nije došlo.
“Nas je 120 trebalo ići u KP dom u Zenicu. Tu noć su bila i četiri kamiona. Odjednom je došla naredba: ‘Vraćajte se, nema ništa od Zenice’”, rekao je svjedok.
Prije njegovog svjedočenja Sudsko vijeće je obaviješteno da je u Sud pristupio u pratnji pravnog savjetnika, koji nije ušao u sudnicu. Dominik je Odbrani kazao da mu je udruga logoraša ponudila savjetnika i da je prihvatio, ali da nije posjetio prostorije udruge, već je telefonski obaviješten o tome.
Na pitanje Odbrane Selme Cikotića, nije se mogao sjetiti da li ih je, osim vojne, u Bugojnu čuvala i civilna policija, a kada mu je predočen dio iskaza iz istrage u kojem je naveo da jeste, svjedok je rekao da je “možda u toj postrojbi Vojne policije bio neki bivši policajac”.
Dominik je svjedočio na suđenju Dževadu Mlaći, optuženom u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, i Cikotiću, bivšem komandantu Operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlaćo se tereti da je naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a u optužnici se navodi i da je zaustavio transport zarobljenika u Zenicu zbog navodno sigurnosnih i tehničkih razloga. Cikotić je optužen da nije spriječio podređene pripadnike Armije BiH da počine krivična djela, kao i da je propustio da poduzme mjere zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika.
Svjedok Franjo Kasalo je ispričao da se, kao pripadnik Druge bojne HVO-a, predao Armiji BiH u srpnju 1993. godine, da su nekoliko dana bili u prostorijama škole “Vojin Paleksić”, gdje su pretučeni i prebačeni na druge lokacije, ali i da je bio u grupi od 50 zatočenika koja je prevezena u Gornji Vakuf, gdje su bili duže od jednog mjeseca.
Kazao je da su kopali rovove na Krču i noću tunel kako bi se “moglo kretati”, da su na izvođenju radova smrtno stradali Davor Jeličić i Željko Tabaković, te da je bilo i ranjenih, među kojima i on sam.
“Pala je minobacačka granata, ranjen sam u potkoljenicu”, rekao je svjedok i dodao da mu je ukazana pomoć “koliko se moglo”, s obzirom na tešku situaciju tada u Gornjem Vakufu.
Zatočenici su, prema njegovim riječima, potom vraćeni na stadion “Iskre” u Bugojnu.
“Prozove te navečer, kesu na glavu, i izvodi”, prisjetio se svjedok.
Nakon što mu je Tužilaštvo predočilo iskaz iz istrage u kojem je naveo da je zatočenike izvodila Vojna policija, svjedok je kazao da je ta formacija odvodila i dovodila zarobljene iz prostorije banke.
Nastavak suđenja je 15. svibnja.
Detektor.ba
