Romantični simbol starog Japana – gejše – nose u sebi vrline koje su i danas privlačne.
Te vrhunske umjetnice i pametne sugovornice, trenirane da gostima pruže osjećaj najboljeg gostoprimstva i posebnosti, nepravedno je sagledavati isključivo kroz prizmu seksualnih objekata, kakvima ih se često površno doživljava.
Snažne, zagonetne, same, pametne i obrazovane.
Iako simbol prošlih vremena, gejše pokazuju mnogo od onoga što se danas naziva ženskom snagom. One su inspiracija kako spojiti nježnost i eleganciju s profesionalnom izvrsnošću i sposobnošću mudrog izricanja artikuliranog stava.
Posao gejša nisu oduvijek obavljale žene.
Smatra se da su u posao vrhunskih umjetnica čiji je zadatak zabavljati goste i s njima lijepo razgovarati uvedene sredinom osamnaestog stoljeća. Do tada su to obavljali muškarci, a predaja kaže da su u samo 25 godina istisnule muškarce iz te profesije.
Tijekom vremena gejše su postale prepoznatljive po osobinama koje su ih učinile vrlo zanimljivim ženama.
Primjerice, zagonetne su i tajnovite, a senzualnost njihove pojave oslanja se na prepuštanje mašti.
Gejše se uče da se prava ljepota oslanja na srce i um; da je teško biti imun pred ženom koja je samopouzdana, hrabra i ima jasan stav.
I da je vrlo privlačno biti izvrstan u onome što radiš, zbog čega gejše sve što rade, vježbaju do savršenstva.
