Mi djeca podmajevičkog kraja mnogo smo voljeli kada početak novembra bude bez padavina bez obzira na temperaturu, pa smo svaki slobodan trenutak provodili napolju igrajući se u bašči ispod kuće. Tu su igru često prekidali roditelji, jer smo mi djeca imali i stvarne obaveze koje su po riječima odraslih bile neophodne da bismo sutra izrasli u vrijedne ljude. Koliko god su nam te obaveze bile mrske nismo imali pravo na žalbu, pa smo gledali da ih što prije obavimo i nastavimo sa djetinjstvom. Novembarske, dječije obaveze su se ticale vađenja košpa iz zlaćenih bundeva. Zarijemo mi svoje sitne ručice u utrobu bundeve i izvadimo šaku punu blaga koje ćemo konzumirati tokom zime. Nerijetko su nam i drugari Jukići pomagali da obezbijedimo tu svoju zimnicu koju ćemo svakako skupa konzumirati i nosati po džepovima kada idemo u školu grickajući ih usput dok nam usne ne zabride od soli. Novembri su tad bili znatno hladniji nego danas i nakon vađenja košpica ruke odrvene od studeni. Najveća omiljenost među omiljenostima bila je kada nas zapadne bundeva čije košpe nakon pečenja ne moramo guliti.
Naše su mame te košpe pekle u šporetu smederevcu izrazito pazeći da ne zagore, jer sa košpama si jednostavno morao znati. Vatra je morala biti ni manje ni više nego taman. Najzanimljivije od svega bilo nam je to što su košpe naših mama imale potpuno drugačiji ukus, a bundeve smo poštovali, jer smo košpe smjeli jesti bez ikakve cenzure sve dok nas kiselina iz želudca ne opomene da je fajront. Kad se samo sjetim našeg izraza lica kada su se košpe pojavile u mjesnoj trgovini u vrećicama. Trgovca smo odmah pitali zar se i to prodaje i ko će to uopšte kupiti pošto smo mislili da baš svaka kuća ima zalihu zlaćenih sjemenki.
Novembar je. Usne više ne bride od soli, bridi duša od sjećanja, a hladne ruke je zamijenila hladnoća u nama. Zalihe košpa su zamijenile zalihe nostalgije dok se u letu gricne koja košpica tek da malo uzbunimo želudac. Košpa doduše ima, kako onih na guljenje tako i onih na neguljenje, ali nema nas onakvih kakvi smo jedni drugima bili.
