Naslovna Društvo Upriličen okrugli stol „Hrvati u Tuzlanskom kantonu – povijesni i suvremeni kontekst...

Upriličen okrugli stol „Hrvati u Tuzlanskom kantonu – povijesni i suvremeni kontekst hrvatskoga identiteta“

Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli sinoć je upriličen okrugli stol „Hrvati u Tuzlanskom kantonu – povijesni i suvremeni kontekst hrvatskoga identiteta“. Uvodničari su bili prof. dr. sc. Damir Matanović, dekan Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, izv. prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar prodekanica za nastavu Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, mr.sc. Asja Redžić, pomoćnica gradonačelnika za kulturu, sport, mlade i socijalnu zaštitu, Ivica Kovačević, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak – Glavna podružnica Tuzla i izv. prof. dr. sc. Nihada Delibegović Džanić, dekanica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli se zahvaljuju svima koji su se odazvali pozivu i doprinijeli diskusiji i smjernicama za planirane edukacije za odgojitelje i učitelje te šire građanstvo u okviru projekta kojeg financira Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

 

U cjelosti vam donosimo izlaganje predsjednika HKD Napredak Gčavna podružnica Tuzla, Ivice Kovačevića.

Jako me je obradovala činjenica kada sam prije par mjeseci vidio da je osječko sveučilište prošlo s ovim projektom na natječaju Središnjeg državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Odmah me zanimalo u kojem bi pravcu mogla ići realizacija ideje ljudi sa Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti iz Osijeka. Kada me dekanica našeg Filozofskoga fakulteta u Tuzli pozvala da sudjelujem u ovome projektu, a zbog samog značaja teme, sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv. Iskreno se nadam se da je večerašnji Okrugli stol samo prvi korak u hodu ka jačanju kapaciteta hrvatske zajednice koja živi u Tuzli i na prostoru Tuzlanskoga kantona. Obzirom na već naglašenu širinu i kompleksnost teme, smatram su ovdje večeras mogle biti još neke važne i relevantne osobe koje uistinu imaju i mogu reći mnogo toga na ovu temu i koje bi na različite načine definitivno trebalo uključiti u nekim narednim fazama projekta.

U sociologiji pojam identitet označava skup značajki koje određuju posebnost pojedinca ili skupine u smislu različitosti ili pak pripadnosti u odnosu na druge pojedince ili skupine. Bilo kakva priča o identitetu pa i suvremenome identitetu bosanskohercegovačkih Hrvata, a samim time i tuzlanskih Hrvata, ne može se pričati bez dobrog poznavanja prošlosti ovih prostora. A oni koji dobro poznaju prošlost, znaju da identiteta bosanskohercegovačkih katolika i Hrvata ne bi bilo bez rada i djelovanja Katoličke crkve, prije svega Franjevačkoga reda još od srednjovjekovlja, a onda i dijecezanskoga svećenstva uspostavom redovite crkvene hijerarhije u doba Austro-Ugarske. Bosnu i Hercegovinu, a samim time i Hrvate u njoj, nikada u pravome smislu riječi nisu obuhvatili procesi koji su u Europi doveli do izgradnje snažnog sekulariziranog građanskog društva pa čak niti tijekom dvadesetoga stoljeća. Uz Crkvu i crkvene velikodostojnike kao dominantan faktor, na izgradnju hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini snažno je utjecala naša turbulentna prošlost, komplicirani politički i međudržavni odnosi, kao i neprestana interakcija sa drugim vjerskim i narodnim skupinama s kojima katolici i Hrvati ovdje zajedno žive.

Kada govorimo o tuzlanskim Hrvatima danas, ono što znam često reći jest da imam osjećaj da se tuzlanski Hrvati nalaze na marginama interesiranja i pomalo zaboravljeni od strane, sveukupne politike i političkih odnosa u Bosni i Hercegovini. Upravo zbog toga nadam se i volio bih da ovim Okruglim stolom, ali i koracima koji će uslijediti u narednome razdoblju, tuzlanske Hrvate stavimo u fokus interesiranja kako unutar Bosne i Hercegovine, tako i unutar različitih institucija Republike Hrvatske za koje je, možda, upitna i sama spoznaja da na ovim prostorima uopće postoje i žive Hrvati.

Kao predsjednik tuzlanske podružnice Hrvatskoga kulturnog društva Napredak govorit ću večeras o kulturnome identitetu Hrvata na ovim prostorima na primjeru rada i djelovanja Društva koje predstavljam. HKD Napredak u Bosni i Hercegovini možda je i najbolji primjer kako se uz puno rada i entuzijazma pa čak i uz skromna sredstva može napraviti mnogo toga. Društvo je nastalo početkom XIX. st., a već 1905. godine formirana je i podružnica u Tuzli. Kroz skoro 120 godina postojanja, uz prekid u razdoblju od 1949. do 1990. godine, Napredak je izgradio čitav niz reprezentativnih vila i palača kao i brojne školske domove širom Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Do zabrane rada 1949. godine Napredak je školovao i pomogao školovati blizu 16.000 učenika i studenata, a među njima i nobelovce Ivu Andrića i Vladimira Preloga, poznate slikare Gabrijela Jurkića i Ismeta Mujezinovića, pjesnika Nikolu Šopa i brojne druge manje ili više znane mlade osobe. Napretkovci su uz sve to još organizirali na stotine zabava, druženja, koncerata i slično.

Nakon obnove rada Društva 1990. godine unutar inicijativnoga obnoviteljskoga odbora postojala je dvojba treba li se Napredak na kraju XX. stoljeća transformirati i biti elitističko društvo u odnosu na populizam koji je, u značajnoj mjeri, bio glavno obilježje u ranijem razdoblju rada. Nova se uprava opredjelila za integrirajući koncept. U samome pristupu radu i djelovanju ništa se značajnije nije promijenilo. Napredak je nastavio točno tamo gdje je bio zaustavljen neposredno nakon kraja II. svjetskog rata. Na istome putu je sve do danas širom Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Europe.

Slično je bilo i u Tuzli. Napredak je od osnutka 1905. godine razvio živu djelatnost. Koliko su tuzlanski Hrvati bili uz Napredak svjedoči i činjenica da je 1920. godine u Tuzli osnovana još jedna podružnica u tuzlanskome, pretežito, radničkome naselju Kreki te mjesec dana kasnije i Gospojinska (ženska) podružnica Napretka. Uz potporu učenicima i šegrtima, tuzlanski Napredak radi na prosvjećivanju sela, organizira i podupire brojne analfabetske tečaje dok u gradu novčano i organizacijski podupire sva druga hrvatska kulturna i pjevačka društva. Novac za sve ove nakane tuzlanski Napretkovci su pribavljali organiziranjem zabava po kojima su bili nadaleko poznati. Zabavama su prisustvovali ljudi svih vjera i svih staleža, a znale su biti tako posjećene da je često nedostajalo prostora za sve zainteresirane. Godine 1949. Napretku će, kao i svim drugim nacionalnim kulturnim društvima biti i službeno zabranjen rad.

Na inicijativu fra Josipa Zvonimira Bošnjakovića tuzlanska podružnica će svoj rad obnoviti u studenome 1990. godine, a za prvog predsjednika obnovljenog HKD Napredak u Tuzli bit će izabran akdemski kipar Veno Jerković. U proteklih trideset godina Napredak je u Tuzli pokrenuo nekoliko svojih kapitalnih projekata. Najvažniji su svakako list Hrvatski glasnik i Međunarodna likovna kolonija „Breške“. Glasnik izlazi od Božića 1992. godine i godinama je jedini list, mjesečnik, sa hrvatskim predznakom u Bosni i Hercegovini. Od ove je godine, zbog kroničnoga nedostatka financijskih sredstava prerastao u web platformu. Likovna kolonija na Breškama je od 2000. godine ugostila nekoliko stotina umjetnika iz BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Slovenije, Austrije, Mađarske, Češke i Poljske i ima impozantan fundus od više stotina djela nastalih na dvadeset i dvije do sad održane kolonije. U suradnji s Franjevačkim samostanom već petnaest godina radi Umjetnička galerija „Kristian Kreković“ koja je kroz proteklo razdoblje ugostila desetine umjetnika iz BiH i šire. Tijekom i nakon rata Napredak je imao višestruko nagrađivani djevojački zbor i tamburaški orkestar, a već godinu dana pri tuzlanskome Napretku djeluje klasični klavirski trio Musica Salinea koji je unatoč pandemiji koronavirusa u tih godinu dana imao već trinaest zapaženih nastupa u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Kroz sve godine svoga rada i postojanja HKD Napredak je pokazalo kako se može normalno njegovati vlastiti nacionalni identitet i kultura, a da to nikome drugome ne smeta. Napredak je možda i najbolji primjer kako se u jednoj zemlji, opterećenoj brojnim političkim i drugim problemima, samo hrabrim i ustrajnim djelovanjem, međusobnim uvažavanjem i velikom ljubavlju može graditi bolje društvo i svjetlija budućnost i kako se pri svemu tome poštuju nacionalne vrijednosti svakoga naroda kao i stoljetna tradicija zajedničkoga života na prostorima Bosne i Hercegovine.

Unatoč svemu spomenutome, pred Napretkom su danas, ali i zadnjih godina možda i najveći izazovi od svih dosadašnjih. Napredak, kao i sva druga udruženja s dugom i bogatom tradicijom, stalno su u kušnji da otvorenost budućnosti i izazovima koje budućnost nosi sa sobom zamijene sa okrenutošću ka prošlosti i bijegom u zatvorenost. Život u prošlosti i ponavljanje onoga što je učinjeno i napravljeno u ranijim razdobljima, osim što hrani ego i samozadovoljstvo, ne donosi ništa dobroga i pozitivnoga. Stoga Napredak mora biti mjesto koje će nastaviti okupljati ljude dobra i vedra duha. Samo otvorenošću ka budućnosti Napredak može pomoći hrvatskome, ali i drugim narodima Bosne i Hercegovine u izgradnji bosanskohercegovačkoga društva. U skladu sa mogućnostima i kapacitetima, kako Središnjice, tako i svih podružnica, HKD Napredak mora preuzeti i imati još aktivniju ulogu u bosanskohercegovačkome društvu. Napredak, ali i svi mi skupa bismo svojim radom i zalaganjem u današnjoj Bosni i Hercegovini morali doprinijeti:

  • poštivanju i čuvanju vlastitog identiteta i kulture te njegovanju retorike posebnosti pojedinca i naroda čime bi budućnost Bosne i Hercegovine gradili na pozitivnim temeljima i vratili svima spoznaju o vlastitoj vrijednosti
  • dijalogu i suživotu s drugima prožetima ljubavlju i međusobnim obogaćivanjem
  • opraštanju i pomirenju bez koji nema duhovno zdravog društva otvorenog prema budućnosti
  • novom oblikovanju i novom načinu shvaćanja i življenja nacionalnih, religijskih i kulturnih identiteta kroz razvijanje svijesti o pripadnosti zajedničkome svijetu, zemlji i prostoru za koje smo svi odgovorni
  • novom viđenju i preobrazbi politike kroz njeno uljuđenje i oduhovljenje.
  • uspostavi socijalne pravde u bosanskohercegovačkome društvu

Uz rad na kulturi i daljnjoj gradnji kulturnoga identiteta bosanskohercegovačkih Hrvata, sve pobrojano možemo shvatiti kao neformalne ciljeve rada i djelovanja Napretka u narednome razdoblju, a ujedno bi to mogle biti i ideje za naredne korake u provedbi ovoga projekta.