Dok milijuni navijača diljem svijeta sanjaju da barem jednom uživo prisustvuju Svjetskom prvenstvu, Mato Mrkonjić taj je san pretvorio u životnu priču. Od Francuske 1998. godine pa sve do danas, ovaj zaljubljenik u nogomet, Hrvatsku reprezentaciju i svoj rodni kraj bio je svjedok nekih od najvećih trenutaka hrvatskog sporta.
Na stadionima od Europe do Azije, od Južne Amerike do Sjedinjenih Američkih Država, Mato je uvijek imao isto obilježje – hrvatski dres i ime svoje Obodnice. Jer gdje god da ga je život odveo, nikada nije zaboravio odakle je krenuo.
„Od Francuske 1998. pa sve do danas imao sam čast i privilegiju biti uz našu reprezentaciju na većini velikih natjecanja. Prošao sam s Hrvatskom i suze i ponos, i pobjede i poraze, ali nikada nisam posumnjao u ono što predstavlja hrvatski dres“, kaže Mato u razgovoru za Hrvatski glasnik.
Ovoga puta, put ga vodi u Ameriku, na njegovo sedmo Svjetsko prvenstvo. No, za razliku od svih prethodnih, ovo će za njega imati posebno značenje. Na put ne ide sam.
Prvi put uz njega će biti njegova unuka Anastazija.
Dok govori o tome, u njegovim riječima osjeća se emocija koja nadilazi sport.
„To je nešto što nadilazi nogomet. To je prijenos ljubavi prema domovini, prema našim vrijednostima i našem identitetu s jedne generacije na drugu. Želim da jednog dana pamti zagrljaje nakon golova, ponos dok se pjeva himna i osjećaj pripadnosti jednom narodu koji nikada ne odustaje“, govori Mato.
I upravo u toj rečenici krije se bit njegove životne priče. Za njega nogomet nikada nije bio samo igra. Bio je prilika da se pokaže ljubav prema domovini, ali i prema mjestu iz kojeg je potekao.
Zato na njegovim transparentima i majicama uvijek stoji ime Obodnice i Župe Breške.
„Gdje god idem, moja Obodnica i Župa Breške idu sa mnom. To je moj dom, mjesto iz kojeg nosim svoje vrijednosti, uspomene i identitet. Ponosan sam što na svjetskim prvenstvima mogu pokazati odakle dolazim i poslati poruku da i mala mjesta imaju velike ljude i veliko srce“, ističe.
Posebno ga raduje i činjenica da na Svjetskom prvenstvu nastupa i Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj je rođen i kojoj se uvijek vraća.
S poštovanjem govori o radu stručnog stožera i igrača, uvjeren da Bosna i Hercegovina može graditi svoj sportski uspjeh na vrijednostima koje su hrvatsku reprezentaciju dovele među najbolje na svijetu – zajedništvu, radu, vjeri u vlastite mogućnosti i pružanju prilike mladim talentima.
No, Mato vjeruje da nogomet može biti mnogo više od rezultata i tablica. Vjeruje da sport može povezivati ljude.
„Volio bih da bude još više međusobne podrške između navijača Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Podrška i poštovanje ne oduzimaju ništa od ljubavi prema vlastitoj reprezentaciji. Naprotiv, pokazuju širinu, zrelost i međusobno uvažavanje“, kaže.
Njegove riječi danas imaju posebnu težinu. U vremenu kada se često ističu razlike, Mato podsjeća na ono što nas povezuje.
Njegova poruka jednostavna je, ali snažna:
„Voljeti svoju zemlju ne znači mrziti tuđu. Pravi domoljub zna koliko su važni mir, međusobno uvažavanje i pružena ruka čovjeku pored sebe.“
Možda je upravo zato priča Mate Mrkonjića mnogo više od priče o jednom navijaču. To je priča o čovjeku koji je kroz desetljeća putovanja ostao vjeran svojim korijenima. O čovjeku koji je na najveće svjetske stadione nosio ime malene Obodnice. O djedu koji ljubav prema domovini prenosi svojoj unuci. I o čovjeku koji vjeruje da nogomet, baš kao i život, ima najviše smisla onda kada spaja ljude.
A kada se u Americi ponovno začuje hrvatska himna, među tisućama navijača bit će i Mato Mrkonjić. S hrvatskim grbom na prsima, zastavom u rukama i Obodnicom i BiH u srcu.
Maja Nikolić
