Komedija „Emigranti“, poljskog klasika Sławomira Mrożeka (1930. – 2013.), u prijevodu i režiji Jasmina Novljakovića, a u produkciji Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci, večeras je na repertoaru Narodnog pozorišta Tuzla u 20,00 sati. U predstavi dva stranca iz nedefinirane zemlje žive zajedno u podrumu u nepoznatom gradu u zapadnoj Europi.
Otuđeni intelektualac AA odlučio je emigrirati iz političkih razloga, dok je njegov sustanar, “seljak radnik” XX, otišao samo zaraditi novac. Osuđeni su na vlastito društvo, a njihova se simbioza temelji na međusobnoj zavisnosti, kroz mnoštvo sukoba. U širem smislu, sukob između AA i XX. tiče se jednog od najvažnijih problema u poslijeratnoj Poljskoj – jaza između inteligencije i radnika.
Posrijedi je inače klasično djelo, osobito blisko nama, gastarbajterskoj naciji prvog reda. Mrożekovi protagonisti dvojica su istočnih Europljana (Poljaka) na privremenom radu na Zapadu (u Parizu) 70-ih godina prošloga stoljeća.
Prvi je intelektualac, još mlad, lijen, sarkastičan i zapravo preplašen vlastitim disidentstvom, mišlju da se nikad neće smjeti vratiti u domovinu; drugi je šljaker, “mali čovjek”, kakvi su uvijek uz vlast (“zlu ne trebalo”), kopač kanala, priprost, seljak – tipičan gastarbajter za naš pojam, koji uništava zdravlje teškim poslovima, stanuje u jeftinoj rupi podrumskoj i hrani se psećim konzervama samo da bi što više novca jednoga dana donio u selo rodno pa podigao nasred sela najveću kuću, i to s centralnim grijanjem…
“Riječ je o jednom od bolje napisanih komada druge polovine 20. stoljeća, prije svega što se tiče zadatka za glumce. Za Mrožeka se smatralo da više neće biti aktualan s padom komunizma, jer je bio izrazito politički nastrojen pisac i borio se protiv svih apsurda komunizma, te je morao i emigrirati. On je taj komad pisao iz svog iskustva, a vrijeme je pokazalo da dobra literatura i književnost traju i u drugim društveno-političkim sustavima”, naveo je redatelj Jasmin Novljaković.
U predstavi igraju dva istaknuta hrvatska glumca Vladimir Andrić i vedran Dakić.
“Moj jelik bauštelac koji u nekim situacijama ima dječji mozak, a ponekad svu mudrost svijeta, no kroz tekst su njih dvojica zapravo apsolutno ravnopravna. Moj lik je emocija, srce i duša, a Vedranov je čisti intelekt”, opisao je Andrić svoju ulogu, a Dakić je naveo da mu je rad na “Emigrantima” bio dosad najzahtjevniji, ali time i veći izazov.
