Tuzlanski kanton, pa i cijela BiH ima sve više deficitarnih zanimanja, a ono što je primjetno posljednjih godina je nedostatak odgajatelja predškolske djece.
Osim stalnog problema odlaska kadra, uglavnom u zemlje Eurospke unije, u posljednje vrijeme sve je manje onih koji se nakon završene srednje škole odluče upisati Fakultet za predškolski odgoj i obrazovanje.
Stručnjaci iz ove oblasti smatraju da se u ovaj problem aktivnije trebaju uključiti i predstavnici vlasti, te kroz izmjene Zakona i subvencije potaknuti da ovo zanimanje ponovno bude atraktivno za buduće generacije.
Posljednjih godina sve je manje interesa za Odsjek za predškolski odgoj i obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Tuzli, a upisne kvote ne da se ne mogu popuniti, već su daleko ispod prosjeka, isitiče voditelj ovog odsjeka doc.dr. Aid Bulić.
“Od upisnih kvota posljednjih godina iznosile maksimalno 25 studenata, u zadnje dvije godine nismo ispunili niti jednu tu upisnu kvotu. na četiri godine imamo svega četrdesetak studenata, a od toga svake godine primamo po 15 studenata kojis e sufinanciraju s proračuna, a čak ni te kvote nekada ne ispunimo. dovoljan pokazatelj je da na četvrtoj godini imamo svega osam studentica.”
Osim ove činjenice, postoje i drugi razlozi zbog čega je ovo deficitarno zanimanje u TK i zbog čega je prava potraga za odgajateljima predškolske djece, dodaje Bulić.
“Jedan dio studenata koji i završe ovdje, ne dolaze s našeg Kantona i vraćaju se u mjesta gdje im je prebivalište. Zatim imamo i dio studenata koji se i prilikom upisa odmah izjasni da su upisali Studij za predškolski odgoj i obrazovanje kako bi išli u zemlje Zapadne Europe i tamo radili. Naše diplome su tamo priznate tako da se oni veoma lako zapošljavaju najčešće na tržištima Njemačke i Austrije.”
To stavlja u poteškoće većinu predškolskih ustanova u TK, posebno privatnih, s obzirom da oni nisu korisnici subvencija na koje su privilegirane samo javne ustanove. No, sreća u nesreći, kako ističe generalni menadžer privatne predškolske ustanove Vrtić „Kiki“ iz Tuzle, Edin Hadžić je što samo 15 posto djece od ukupnog broja te dobi boravi u vrtićima, pa nekako izlaze na kraj sa nedostatkom kadra. No, rješenja se moraju tražiti kako u budućnosti ne bi u potpunosti ostali bez kadra, a to nije moguće bez pomoći države.
“Cijene u vrtićima bi mogle biti puno veće, stvorili bi se tako puno bolji uvjeti za radnike, ali koliko se tu država uključuje da subvencira boravak djece? Svugdje u Europi se to radi, čak to radi i Kanton Sarajevo dok Tuzlanski kanton još stoji. Problem je što su osnivači općine, a nadležni Ministarstvo je kantonalno. Kantonalni zakon bi zato trebao biti promijenjen u tom pravcu, da subvencira djecu. Donekle se tu ide i u diskriminaciju, jer svako dijete je dijete. Ukoliko subvencionirate jedno dijete u javnim ustanovama, ne vidim razloga zašto ne bi i u privatnim. Mi osnivači privatnih vrtića nemamo ništa od toga, ali imaju roditelji”, ističe
A dovoljan broj djece zahtjevao bi i dovoljan broj odgajatelja, koji prema mišljenju struke moraju biti mnogo više plaćeni, kako ne bi odlazili u druge zemlje. No, to ne treba da im bude jedina vodilja ukoliko se žele baviti ovim zanimanjem. Biljana Jovanović, studentica 3. godine Odsjeka za predškolski odgoj i obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Tuzli ima sasvim druge motive.
“Kada uđete u samu suštinu ovog studija vidite i spoznate njegovu pravu ljepotu. Najljepše stvari dolaze s praksom, kada se susrećemo s djecom i najvažnije je što je ovaj poziv pun ljubavi i razumijevanja i rada s najmlađima.”
Već godinama u Tuzlanskom kantonu pa i u cijeloj BiH, postoji ogroman disbalans proizvodnje kadra u odnosu na potrebe tržišta rada. I dok u nekim djelatnostima imamo hiperprodukciju u nekim se stvorio veliki deficit, što u budućnosti, ukoliko ne reagiraju svi u lancu odgovornosti, zajednički i planski, a ne pojedinačno i stihijski, može prouzrokovati nove probleme ionako problematičnog društva.
Maja Nikolić
