Nova školska godina u Tuzlanskom kantonu zvanično počinje u petak, 1. rujna i svi smatraju da su sada pred velikim ispitom, posebice oni koji kreiraju sustav obrazovanja. No roditelji i djeca se s pravom pitaju, jesu li škole više sigurno mjesto odrastanja, jesu li fizička i tehnička zaštita adekvatna rješenja nakon nemilih događaja u školama u Beogradu i Lukavcu.
Ova pitanja ostat će otvorena sigurno još neko vrijeme. Međutim, prevažno je ovih dana ohrabriti djecu i roditelje, da je škola njihov drugi dom, da su nastavnici i profesori njihovi suodgajatelji, a ne odgajatelji i da je uloga roditelja u usmjeravanju njihove djece ključna, jer svaki roditelj je svome djetetu uzus ponašanja i kroz svog roditelja svako dijete gleda u vlastitu budućnost.
Ovih dana, u Tuzlanskom kantonu se održavaju seminari za pedagoge-psihologe i nastavnike koje zajedno organiziraju Udruženje „Društvo pedagoga i psihologa TK“, Pedagoški zavod i Ministarstvo obrazovanja i nauke TK, a sve s ciljem kako bi se na vrijeme kod djece uočilo agresivno i nasilničko ponašanje, te kako bi se svakom djetetu na vrijeme pomoglo.
Zlatko Špoljarević, pedagog-psiholog u Općoj gimnaziji KŠC-a „Sveti Franjo“ Tuzla, u razgovoru za Hrvatski glasnik ističe da dijete prije svega mora prepoznati važnost uloge razrednika jer je razrednik u školi njegova prva osoba od povjerenja. Važno je kod djeteta stvoriti povjerenje prema razredniku kako učenik ne bi došao u napast da se prema drugima odnosi nasilno, nego se obrati svom razredniku i povjeri mu se i njemu kaže zašto ima poriv za osvetom ili fizičkim i verbalnim nasiljem prema drugima.
„Naravno, da smo uvijek tu i mi pedagozi, napose ako je razrednik mlađi, ako se ne snalazi dovoljno, ako je tu neki zahtjevniji problem. Tu smo uvijek kao pedagoško-psihološka služba na raspolaganju učenicima, nastavnicima i roditeljima. Svakako da je u cijeloj priči neizostavna i uloga direktora škole koji na svojevrstan način vodi školu. Mi kao Društvo pedagoga radimo na osmišljavanju određenih radionica koje bi prije svega imale za temu razvijanje empatije kod djece“, pojašnjava nam pedagog Špoljarević naglašavajući važnost empatije kod učenika.
„Kad bi se svaki od učenika koji je potencijalni nasilnik stavio u ulogu drugog učenika koji je potencijalna žrtva nasilja, vjerujem da bi tada učenik, potencijalni nasilnik drukčije razmišljao“
A roditelji ne bi nikako smjeli zaboraviti razgovarati sa svojom djecom o ovim temama koje se tiču nasilja.
„Mi u školama inače imamo problem da nam je teško doći do roditelja. Većina roditelja razmišlja kako se to njegovom djetetu ne može dogoditi i onda roditelji ne dolaze na informacije i na roditeljske sastanke. Čak i ako su to odlični učenici koji nemaju problema u ponašanju, možemo reći da je to jedan vid zanemarivanja. O tome se jako malo priča i zato smo mi pedagozi posljednjih tjedana posebno govorili o zanemarivanju. Roditelji vjerojatno nisu ni svjesni da zanemaruju svoju djecu. Smatraju da su njihova djeca pristojna, lijepo odgojena i da nema potrebe da dolaze u školu“, kaže nam Zlatko Špoljarević.
Ipak, upravo to može biti ključ problema.
„Zato roditelje moramo nekako potaknuti i pridobiti za veću suradnju. Možda će doći do situacije da će Ministarstvo obrazovanja ili Pedagoški zavod uvesti neke mjere ili čak sankcije za one roditelje koji ne budu dolazili u školu da prate rast i razvoj svog djeteta. Vjerujem da je to zadnja mjera za kojom bi se moglo posegnuti. Mi redovito organiziramo razna tematska predavanja za roditelje, međutim odziv roditelja je jako, jako slab. Vjerujem da će sada svijest roditelja mijenjati nabolje, nakon ovih događaja u okruženju, i da će se više uključiti u rad škole“, smatra Špoljarević.
Brojni su napisi u medijima u kojima se škole prikazuju kao nesigurna mjesta za djecu. Međutim, pedagog-psiholog Zlatko Špoljarević smatra da su takve tvrdnje neopravdane.
„Nažalost, mediji ponekad površno i brzopleto stavljaju naslove članaka zbog kojih dođe do iskrivljenih činjenica. Veliki je izazov pred svima nama. Svi dajemo maksimalne napore, kroz uvođenje zaštite, brojne edukacije, kako bi škola bila djeci drugi dom. Kad smo kod zaštite i video nadzora u školama ima onih koji naglašavaju kako je škola u Beogradu imala i jedno i drugo, a ipak se dogodilo to što se dogodilo. Ja mislim da nam ne može i ne smije jedan negativan primjer biti kočnica za stvaranje što boljih i sigurnijih uvjeta u školama. Vjerujem da uvijek možemo više i da svi zajedno možemo naš odgojno-obrazovni rad učiniti boljim“, istaknuo je na kraju razgovora za HG Zlatko Špoljarević.
Važno je svakako napomenuti, da bi nova školska godina trebala osvijestiti cijelo društvo, da je najvažnija prisutnost roditelja u životu djece i da tu ljubav, pripadnost, požrtvovnost i osjećajnost ne mogu nadomjestiti ni najprestižnije tehnologije svijeta.
Maja Nikolić
