U subotu 26. kolovoza, u Starom Selu i Turiću po 39. put okupili su se štovatelji sluge Božjeg fra Lovre Milanovića i procesijom od kapele mučeništva i nakon toga svetom misom na njegovu grobu – poput svojih predaka i brojnih vjernika koji su kroz više od 200 godina hodočastili na mjesta vezana uz njegove posljednje ovozemaljske trenutke – preporučivali mu svoje duhovne i tjelesne potrebe i molili za njegovu beatifikaciju. Hodočasnici su odmah nakon fra Lovrine pogibije, nadahnuti predajom o njegovoj mučeničkoj smrti, dolazili iz Bosanske Posavine, Slavonije i Srijema na njegov grob i utjecali mu se za zagovor u životnim nevoljama, a vjerni puk je u prošlosti događaj okupljana na njegovu grobu nazvao fra Lovrinom mladom nedjeljom.
S vremenom je dogovoreno da godišnje hodočašće i središnje euharistijsko slavlje bude datumski smješteno između svetkovina Velike i Male Gospe, točnije posljednje subote u kolovozu. Ovogodišnji molitveni program započeo je molitvom kod kapele mučeništva u Starom Selu odakle je u procesiji nastavljen hod prema turićkom groblju. Hodajući hodočasničkom stazom koja ima izgled kalvarije zbog postaja koje je prate čitavom njezinom dužinom do groblja, hodočasnici su molili skraćeni oblik puta križa.
Središnjem euharistijskom slavlju u subotu prethodile su svete mise trodnevnice koje su slavljene u Srednjoj Slatini, Donjoj i Gornjoj Tramošnici, odnosno u župama nastalim od stare tramošničke župe. Na ovaj način je čitav jedan kraj objedinjen u čašćenju sluge Božjega fra Lovre Milanovića. Svetu misu na turićkom groblju predvodio je fra Pero Baotić, župnik Župe Špionica uz suslavlje župnika Župe Turić vlč. Ilije Matanovića i župnike Župa DonjaTramošnica i Gornja Tramošnica – fra Jose Oršolića i fra Marka Lovrića i još četvorice svećenika. U propovijedi je fra Pero govorio o važnosti povezanosti vjerničkog puka i sluge Božjeg fra Lovre Milanovića i vjere koja nas veže uz njega i po kojoj smo mu slični.
“Milosrdni je dar da Isus i nama danas preko našega fra Lovre ponavlja one iste riječi: ‘Tko uzvjeruje taj će se spasiti’, a tko ne živi po svojoj vjeri već je osuđen jer je pogazio svoju vjeru, ne svjedoči je svojim životom i svojim djelima.
Fra Lovro je svoju vjeru i odanost Isusu, svome Bogu, zasvjedočio svojom krvlju, svojim životom. On moli od Isusa oprost za svoje grijehe i poput Isusa oprašta svome ubojici. Kakva je naša vjera? Ako pravo vjerujemo i mi ćemo izganjati zloduhe iz svojih srdaca i svojih života, zloduhe oholosti, sebičnosti, zavisti, i mržnje i svakoga drugog zla, zloduhe nevjere, praznovjerja i krive vjere“, dio je fra Perine propovijedi koji je spomenuo kako fra Lovro ne smije biti samo predmet našeg promatranja, nego i uzor za nasljedovanje.
Ovogodišnji program fra Lovrine mlade nedjelje završio je slavljenjem svete mise na fra Lovrinu grobu, u nedjelju 27. kolovoza u 10 sati, kada će župljani turićke župe na poseban način sudjelovati u ovom značajnom događaju za njihovu župnu zajednicu.
Fra Lovro Milanović je rođen 22. svibnja 1777. godine u Sarajevu i na krštenju je dobio ime Stjepan. U 15. godini ušao je u franjevački red uzevši ime Lovro. Nije poznato gdje je studirao i kad je zaređen za svećenika. Nakon što je kratko vrijeme bio samostanski vikar u Kraljevoj Sutjesci, imenovan je župnikom u Velikoj, danas Župa Plehan kod Dervente. Iz Velike je premješten u Tramošnicu i ubrzo 3. veljače 1807. u selu Turić podnio je mučeništvo. Bez obzira na to što ga Crkva još uvijek nije službeno proglasila svetim, glas o njegovoj svetosti ne jenjava više od 200 godina.
Mladen Bosankić
