Taktilna slikovnica „Mačak Krešo se pita: koje je boje srce moje“ autorice Jasmine Kos predstavljena je danas u Tuzli povodom Svjetskog dana Brajevog pisma.
Slikovnicu prati i audio priča, tiskana je na Brajevom pismu i na uvećanom tisku. Pojašnjava boje kroz emocije i druga osjetila osim vida te potiče djecu da vjeruju u sebe. Kako pojašnjava autorica slikovnice, pitala je jednom uposlene u Biblioteci za slijepe i slabovidne u Sarajevu kako izgledaju taktilne dječje slikovnice koje su veoma bitne za slijepu i slabovidnu djecu kao poticaj učenja Brajevog pisma i razvoj taktilne percepcije.
“Slikovnica pojašnjava boje kroz druga osjetila i emocije. Surađivala sam sa stručnjacima u Centru za slijepe i slabovidne u Nedžarićima kao i sa Centrom “Vinko Bek” u Zagrebu. Vodili su me do svake točke, zareza, ilustracije i kako sve to treba izgledati, a da imamo jedan ovako vrijedan proizvod”, objasnila je Jasmina Kos.
Slikovnica ima tekst na Brajevom pismu, na uvećanom crnom tisku, reljefno izdignute i teksturirane ilustracije. Tiskana je suvremenom metodom printanja koja će sačuvati slikovnicu što duže. Inače, Kos je provela istraživanje na uzorku od 600 učenika četvrtih razreda osnovne škole i njihovih roditelja u Hrvatskoj. rezultati su bili poražavajući i pokazali su da su ovakvi projekti potrebni.
“Svako četvrto dijete je kazalo da mu je neugodno u blizini ili komunikaciji sa osobama sa teškoćama u razvoju ili sa osobama sa invalidtetom. Više od 25 % djece bi iz dobre namjere napravilo pogrešno, recimo, samo uzelo slijepu osobu pod ruku i prevelo preko ulice, bez pitanja treba li neku pomoć. Ni roditelji nisu bolji jer 55 % roditelja bi komuniciralo sa osobom u pratnji, a ne izravno sa slijepom osobom. Ili svako sedmo dijete smatra da može oglušiti ako se druži sa gluhom osobom”, prezentirala je Kos rezultate istraživanja u Hrvatskoj i naglasila da je situacija slična i u BiH.
Istraživanje je pokazalo da postoji znatna razina nelagode u komunikaciji s osobama sa invaliditetom i da se to temelji na konkretnom neznanju. Stoga, potrebno je iskoristiti svaku mogućnost da se napravi bilo kakav edukacijski projekt, radionica, taktilna slikovnica. Međutim, nedostaje volje u BiH koja se pravda nedostatkom sredstava.
“Na ono što sam ja nailazila kada sam išla od ministarstva do ministarstva je to da dođem i kažem da smo pripremali slikovnicu dvije godine, da je poklanjamo, konkretan i gotov proizvod. I voljni smo reći kako napraviti radionicu za djecu, pomoći u tome, dolaziti. Onda sa druge strane me pitaju: A tko će to financirati? Fali volje. Ja sumnjam da za to nema novaca. Jednostavno, fali prepoznavanja da je ovo konkretna stvar za djecu kako da stvaraju bolje društvo za sve jer, gdje postoji nelagoda, prestat će komunikacija i početi diskriminacija. Zar nije vrijeme da to srežemo u korijenu u ranoj fazi obrazovanja”, postavlja Kos pitanje za sve.
Stoga, slikovnica nije namijenjena samo slijepo i slabovidnoj djeci već i djeci koja vide i to je dobar način upoznavanja sa Brajevim pismom, ali i upoznavanje dijela problema sa kojima se suočavaju oni koji ne vide.
Udruženje građana oštećenog vida Tuzla je prije nekoliko godina od resornog ministarstva dobilo podatak da na području Tuzlanskog kantona u osnovnim školama ima oko 40 slijepe i slabovidne djece. No, roditelji zbog stigmatizacije, djecu ne učlanjuju u udruženja koja ima mogu pomoći da nauče Brajevo pismo i stvaraju prilike za učenje.
“Slikovnica je namijenjena učenicima nižih razreda osnovne škole. Raditi nešto taktilno je veoma skupo zato je tog materijala u BiH jako malo. Inače, štampanje na Brajevom pismu se rijetko radi, vjerovatno i zbog skladištenja i njegove veće cijene u odnosu na standardne udžbenike”, kazala je Tifa Tučić, izvršna direktorica.
Slijepe i slabovidne osobe u Tuzli literaturu na ovom specifičnom pismu, imaju priliku čitati na Odjelu za slijepe u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci “Derviš Sušić” u Tuzli gdje je bila i promocija slikovnice te u biblioteci u Sarajevu. Šest slikovnica ostaje u Tuzli, četiri u tuzlanskoj biblioteci, jedna za Udruženje građana oštećenog vida u Tuzli te jedna za Edukacijsko- rehabilitacijski fakultet. Studenti spomenutog fakulteta danas su sudjelovali i u promociji i prezentaciji taktilne slikovnice mališanima iz vrtića “Lastavica”.
“Nama je u cilju da se što više izrađuje taktilnih slikovnica da bi postigli adekvatno obrazovanje slijepih i slabovidnih osoba. Mislim da ćemo mi studenti biti mlade nade koje će izrađivati taktilne slikovnice. Ja pišem jednu knjigu za slijepe i slabovidne osobe. Nadam se da ću moći izdvojiti i neka sredstva kako bih napravila taktilnu slikovnicu za buduće generacije”, kazala je Ajla Karić, studentica ovog fakulteta.
Za djecu oštećenog vida, taktilna slikovnica je višestruko značajna i daje mu mnoge informacije koje ne može spoznati na drugačiji način. Primjera radi, odnose veličina. Djetetu je jako teško bez vizualnih informacija uvidjeti odnose veličina čovjeka i zgrade, što se može pokazati putem slike. Isto je i u situaciji prikaza nebeskih tijela koja su slijepoj djeci apstraktna i nedostupna za bilo koji vid percipiranja. Taktilnom slikom se mogu prikazati i vremenske prilike i pojave. Jednostavno, taktilna slika djeci oštećenog vida daje poticaj koji su od presudne važnosti za njihov razvoj i daljnje funkcioniranje.
Nataša Tadić
