Šetate li ulicom Istiklal u Istanbulu, vašu pažnju zasigurno će privući predivno zdanje crkve Svetog Antuna Padovanskog. Prvu bogomolju izgrađenu na ovom prostoru izgradila je italijanska zajednica u Istanbulu 1725. godine. Trenutno bogoslužno mjesto, za koje brinu franjevci konventualci, obnovljeno je početkom XX. stoljeća. U skladu s tadašnjim običajima, posjed crkve bio je u vlasništvu članova italijanske kraljevske obitelji. U siječnju 1971. godine nasljednici kraljevske obitelji odrekli su se prava na posjed u korist udruženja Crkva Svetog Antuna o kojoj danas brine lokalna katolička zajednica. Prošle godine crkva zamalo da nije prevarom prodata kao luksuzna građevina, a u njoj je čak deset godina propovijedao Papa Ivan XXIII. prije nego je izabran za papu.
Crkva Svetog Antuna Padovanskog je najveća katolička crkva u Istanbulu. Prvo zdanje izgradila je italijanska zajednica 1725. godine. Ovaj objekat je bio u lošem stanju krajem XIX. stoljeća, pa je srušen i na istom mjestu izgrađen novi i to između 1906. i 1912. godine. Gradnju u venecijanskom neogotičkom stilu finansirala je također italijanska zajednica koju su najviše činili ljudi porijeklom iz Genove i Venecije. Ova zajednica početkom XX vijeka u Istanbulu je brojala oko 40 hiljada ljudi. Zadužen za izgled zgrade bio je arhitekta GiulioMongeri. Crkva se smatra manjom bazilikom, a vodi je italijanski svećenik. Mise se služe na četiri jezika: italijanskom, poljskom, engleskom i turskom.
Prošle godine Crkva Svetog Antuna Padovanskogu Istanbulu pojavila se na tržištu nekretnina kao privatna luksuzna zgrada. Prodaja se, srećom, nije dogodila, jer je pokušaj prevare ubrzo otkriven. Izvjesni SebahattinGök je, zahvaljujući mreži onih koji su sudjelovali u ovome, organizirao složenu prevaru kako bi ilegalno dobio posjed najveće katoličke crkve Istanbula, te je prodao onome tko najviše ponudi. Istrage slučaja potvrdile su da su se Gökgova kriminalna grupa i njegovi suradnici specijalizirali za prevare s nekretninama počinjene protiv crkvenih i vjerskih zajednica, kao i stranih vlasnika ili onih koji pripadaju etničkim manjinskim grupama.
Posljednjih je godina, kako javlja fides.org, SebahattinGök nekoliko puta putovao u Italiju, Francusku i Sjedinjene Američke Države, prikupljajući opunomoćenike i potpisujući se za brojne osobe koje je kasnije predstavio kao zakonite nasljednike izvornih vlasnika bazilike. Putem ovih pisama, a nakon što je također prikupio sumnjive potvrde mirovnog suca o nasljedstvu, turski se poduzetnik predstavio zemljišnim knjigama tražeći pravo ulaska u posjed bogomolje u ime njenih legitimnih vlasnika. Prošle godine franjevci konventualci odgovorni za crkvu zatražili su pravnu pomoć i dobili zaštitnu mjeru usmjerenu na očuvanje bogomolje i pratećih prostorija. Tijekom istrage pokazalo se da je ista mreža sudionika povezanih s Gökom izvela sličan pokušaj ilegalnog oduzimanja bugarske crkve Galata i drugih bogomolja i građevina koje su u prošlosti podizali lokalni Armenci, Francuzi te talijanske i židovske zajednice, prikupivši 34 tužbe protiv njega zbog ovih pokušaja.
Njegovo uhićenje utemeljeno je na optužbi za krivotvorenje u javnim spisima s ciljem teške prevare. Slučaj na svoj način povlači kontroverzno pitanje mnogih crkava i crkvenih dobara razasutih po turskom teritoriju, čiji su vlasnici tijekom stoljeća izgubljeni i koji su na kraju postali – manje ili više pravno – vlasništvo pojedinaca ili su prešli – uključujući ovo nedavno – u nasljeđe turskog Ministarstva financija. Crkva Svetog Antuna Padovanskog je, srećom, spašena od pokušaja prevare i dalje ima otvorena vrata za sve ljude dobre volje.
Za vrijeme dok je bio veleposlanik Vatikana u Turskoj, u Crkvi Svetog Antuna Padovanskog propovijedao je i Papa Ivan XXIII. Poznat je po posvećenim govorima tijekom svog pontifikata. Njegovi stavovi o jednakosti mogu se sažeti u jednu izjavu: „Stvoreni smo na sliku Božju i zato smo svi nalik Bogu.“ Papa Ivan XXIII. je rođen kao Angelo GiuseppeRoncalli 25. studenog 1881. godine u selu SotoIl Monte kod Bergama u Italiji.
Za papu je imenovan 1958. godine i na ovom je mjestu bio do svoje smrti, 1963. godine. U narodu voljen, u crkvi slavljen, bio je jedan od papa koji je izvršio veliki uticaj na crkvu otvorivši je prema dramatičnim i neočekivanim promjenama koje su ozvanične putem vatikanskog koncila te kroz odnose koje je sam uspostavljao s drugim crkvama i narodima. Njegov glavni cilj je bio modernizirati crkvu tako što će naglasiti njenu pastoralnu ulogu i neophodnu uključenost u državne poslove.
Pripadao je tradicionalnom učenju, ali je dokinuo praksu automatskog formuliranja socijalnih i političkih mjera na osnovu teoloških postavki. Od samoga početka svog pontifikata papa Ivan XXIII. unosi velike promjene u Vatikanu. Papa se spušta među ljude i svima želi biti blizu. Svima je želio biti dobar pastir. Želio je provesti obnovu Crkve u odnosu na svijet i dati joj načina da vodi dijalog sa svim ljudima, nevjernicima ili vjernicima drugih vjera ili drugih vjeroispovijesti, te tražiti jedinstvo Rimske crkve s Istočnim crkvama.
Svim kršćanima je poručio: “Tražimo ono što nas povezuje, a ne ono što nas dijeli”. Papa Ivan XXIII je umro 3. lipnja 1963. u osamdesetdrugoj godini života. Ni jedan papa do tada nije bio tako voljen, ni jedan tako obožavan. Još za života vjernici su ga nazvali Dobri papa. I danas mnogi pamte Papine riječi: “Život je hodočašće. Mi smo načinjeni od neba. Ovdje zastajemo kratko vrijeme, a onda nastavljamo putovanje”.
Sahranjen je u kripti Bazilike sv. Petra. Papa Ivan Pavao II. 2000. godine proglasio ga je blaženim, a papa Franjo 27. travnja 2014. svecem. Njegovo tijelo je preneseno u Baziliku sv. Petra, gdje je i danas izloženo pogledima hodočasnika. Crkva je odstupila od uobičajene prakse da se spomen blaženika i svetaca slavi na dan njihove smrti, te je kao datum za slavlje svetog Ivana XXIII. odredila dan kada je ovaj papa otvorio rad Drugog vatikanskog koncila, kako bi i time naznačila koliko je značenje odvažnosti ovog sveca.
Zbog njegove velike ljubavi prema Turskoj, ali i turskog naroda prema njemu, kao i tečnog govorenja turskog jezika, u Istanbulu je poznat i pod nadimkom turski papa. Njegova statua nalazi se u dvorištu crkve Svetog Antuna Padovanskog u Istiklalu u istanbulskom naselju Beyoglu. Sljedbenici ove crkve i danas rado zagovaraju ideje zajedništva, jednakosti, mira i dobrote među svim ljudima koje im je Papa Ivan XXIII. ostavio u nasljedstvo.
E.A.
