Povodom obilježavanja 15. svibnja, Dana obrane Tuzle i događaja na Brčanskoj Malti, branitelj Tuzle i svjedok obrane grada tijekom ratnih godina Niko Jurić prisjetio se uloge koju su policajci imali u najtežim trenucima za Tuzlu, poručivši kako je upravo policija bila prvi i najvažniji stup obrane grada.
U svom emotivnom osvrtu Jurić navodi kako je kroz povijest gotovo nemoguće pronaći narod koji voli vlast, a posebno policiju kao dio državnog aparata, no ističe da su se upravo u ratnim godinama odnosi između građana Tuzle i policije potpuno promijenili.
Prema njegovim riječima, sigurnosna situacija početkom devedesetih godina postajala je sve složenija, a građani su tada shvatili da su upravo “momci u plavom” jedina organizirana snaga sposobna zaštititi grad i njegove stanovnike.
“Građani Tuzle su znali da momci u plavom jedini imaju ustroj i oružje i da za njihovu sigurnost brinu 24 sata dnevno”, istaknuo je Jurić.
Podsjeća kako su policajci još tijekom jeseni i zime 1991. godine, te proljeća 1992., prolazili kroz brojne provokacije i sigurnosne izazove, ali su ostali uz svoj grad i njegove građane.
Posebno se osvrnuo na događaje od 15. svibnja 1992. godine na Brčanskoj Malti, mjestu koje opisuje kao “povijesno raskrižje” na kojem nisu stajali veliki vojni stratezi, nego obični ljudi koji su, kako kaže, pokazali kako se voli i brani vlastiti grad.
Jurić smatra da je upravo Tuzla tada pokazala model zajedničkog života i obrane grada bez podjela, naglašavajući da su se branitelji vodili solidarnošću, profesionalnošću i međusobnim povjerenjem, a ne nacionalnim ili drugim razlikama.
“Nismo dozvolili da Tuzla postane ratni plijen. Nismo nosili identitetska obilježja koja bi nas dijelila. Ponosno smo nosili grb koji je simbolizirao pripadnost gradu Tuzli”, naveo je.
U svom obraćanju poručio je i da vrijeme mora potvrditi povijesnu činjenicu da su Tuzlu obranili policajci, bez obzira na, kako tvrdi, kasnije pokušaje pojedinaca i grupa da prisvoje zasluge za obranu grada.
Jurić je tijekom rata bio među onima koji su branili Tuzlu, a godinama poslije svjedočio je i pred sudom za ratne zločine u Beogradu u procesu protiv Ilije Jurišića, braneći događaje i odluke donesene u obrani Tuzle u svibnju 1992. godine.
Niko Jurić ostao je jedan od onih tihih, ali važnih svjedoka vremena koji su Tuzlu branili onda kada je bilo najteže, ali i godinama poslije, braneći istinu o gradu pred sudovima i pred poviješću. Za svoju odanost Tuzli, hrabrost i dosljednost u očuvanju istine, zaslužuje ne samo poštovanje sugrađana nego i trajnu zahvalnost Grada kojeg neizmjerno voli.
Maja Nikolić
