Posljednja događanja u Gradačcu koja su za posljedicu imala višestruka ubojstva i samoubojstvo otvorila su brojna pitanja među kojima su najizraženija ona, u kojoj mjeri je nasilje u obitelji i društvu povećano i zbog čega i u kojem pravcu djelovati? Sigurna kuća u Tuzli bilježi veći broj zahtjeva za prijem, a zbog čega, pojasnila nam je Danijela Huremović, voditeljica ove sigurne kuće.
Sigurna kuća Tuzla od početka godine bilježi povećan broj osoba koje su zatražile smještaj putem centara za socijalni rad, odnosno putem policijskih službenika. Posebno intenzivno žrtve nasilja u obitelji javljaju se nakon posljednjih događanja u Gradačcu, a sada i u Živinicama i Bijeljini.
„Imali smo najmanje 7 zahtjeva za smještaj u Sigurnu kuću. Ovo je jedan presedan u odnosu na ranije godine kada smo mi imali na godišnjoj razini, nekada do 80, nekada 60 zahtjeva. Ove godine ćemo sigurno imati više od 120 osoba koje su zatražile smještaj u Sigurnu kuću“, navodi Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće Tuzla.
Svemu ovome doprinijeli su posljednji zabilježeni slučajevi nasilja u obitelji kojima je svjedočila javnost, a putem medija se o tome intenzivno govorilo i ukazivalo na potrebu institucionalnog rješavanja problema.
„Osobe sve više samoinicijativno traže informacije o tome kako se zaštititi od nasilja. Kod njih primjećujemo strah, zabrinutost i onda se traže informacije o tome kome i kako se obratiti. Ovo nije nužno pokazatelj da je sada nasilja više nego što ga je bilo ranije, već samo da je povećan broj prijava. Nasilja uvijek ima i ono što zabrinjava je siva zona u kojem nasilje postoji, ali se ne prijavljuje i ne rješava. Dobro je da se pomalo izlazi iz te zone“, kaže Huremović.
Rad sa žrtvama samo je jedan segment djelovanja na polju smanjivanja slučajeva nasilja u obitelji. Ono na čemu je potrebno intenzivnije raditi, a čemu se sada udruženjima poput Sigurne kuće pridružuju i građani tražeći načine da pomognu, je konstantna edukacija o tome gdje i kako potražiti, ali i pružiti pomoć.
„Mi imamo ambulantni tretman gdje nam se osobe mogu obratiti lično za pomoć i podršku, putem SOS telefona, ali i putem naših telefona koji su dostupni 24 sata dnevno. Nekada je dovoljna samo informacija, samo jedan savjet šta uraditi“, navodi Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće Tuzla.
Ona podsjeća na to da nije samo jedna institucija dovoljna da bi se bilo šta riješilo. Cjelokupno društvo i niz institucija u lancu moraju koordinirano i kontinuirano raditi na prevenciji nasilja i njegovom suzbijanju tamo gdje je eskaliralo.
„Jedna galama može imati isti efekt kao i nanošenje teških tjelesnih povreda. Nekome se to čini neusporedivo, ali prve svađe, prvi šamar za par godina će dovesti do ozbiljnijeg nasilja. Ne možemo mi pretpostavljati kako će se ponašati taj počinilac i reći: hajde, ne treba njoj sada pomoć, potrebnija je nekome ko je pretrpio fizičko nasilje. Svako nasilje je nasilje kojem treba dati najveću moguću pažnju. To podrazumijeva da svaki slučaj nasilja sve institucije promatraju individualno, što znači da promatraju zaista ozbiljno, individualno i tako da pristupaju. Nekoj osobi će biti dovoljna informacija kome se obratiti. Nekoj osobi će biti potrebno da se uputi u policiju da dobije druge informacije koji će joj otvoriti druge vidike. Nekoga je potrebno uputiti u Sigurnu kuću gdje može odmah dobiti i odgovarajuću psihoterapiju, ali je važno znati kako sve funkcionira. Nije moguće sva nasilja ili mnoga spriječiti, ali ako postoje zakonske mjere, trebamo ih iskoristiti da bi se žrtva osjećala sigurno. Potrebno je da cjelokupan sistem radi i da se ovaj problem promatra ozbiljno i shvatiti da svi imamo svoju ulogu u njegovom rješavanju“, istaknula je Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće Tuzla.
Enisa Alibalić
