Razgovarala: Ivana Perić
Diljem svijeta danas se obilježava Međunarodni dan glasa. Ideja da i glas dobije svoj međunardoni dan rođena je u Brazilu 1999. od strane fonijatora, otorinolaringologa i drugih glasovnih stručnjaka. Željeli su skrenuti pozornost na rane simptome koji mogu utjecati na tumor glasnika i grla.
Za glasovne poteškoće, logopede najčešće posjećuju vokalni profesionalci kojima su potrebni savjeti o održavanju higijene glasa i glasnika. Koliko smo svjesni važnosti samog glasa, glasnica, ali i načina govora koji u značajnom postotku utječe na sam glas.
U razgovoru za Hrvatski glasnik sa logopedinjom Majom Mešanović – Hukić, navodi da bez glasa i samog govora ne bismo mogli izraziti naše želje, potrebe i zahtjeve. To se osobito izražava kod djece kod kojih se javlja pojava frustriranosti ukoliko nemaju razvijene glasovne mogućnosti. Ističe, da je ključna dobro razvijena verbalna komunikacija.
HG: Na koji način možemo izračunati da je s našim glasom sve uredu?
Mešanović – Hukić: Higijena glasa je ono što održava glas aktivnim, ali i pravilno disanje uvelike pridonosi. Vlaga sluznice, nagli pokreti dovode do ozbiljnijih problema.Posljednjih godina posebna se pozornost posvećuje poremećajima glasa, njegovim uzrocima i događajima. Uzroci poremećaja glasa mogu biti organski (prirođene anomalije, upalni procesi, zbog oštećenja sluha, alergijske bolesti, poremećaji živčanog sustava, ozljede, endokrini poremećaji – poremećaj hormonalne ravnoteže). Poremećaj glasa može se pojaviti i zbog određenog mentalnog stanja kao i neadekvatnog i neekonomičnih korištenja vokalnog aparata. Također, izraslinke na glasnicima (nodule, polip, rak itd.) mogu uzrokovati razne promjene u kvaliteti glasa. Gastroezofagealni refluks je vrlo čest uzrok promukloće. Kada postoji veliki napor glasnica, gdje se glasnice same naglo sudaraju, dolazi do promukloluća. Najčešća pojava je kod pjevača, govornika, novinara.
HG: Sigmatizam i rotacizam su artikulacijske smetnje koje su najčešće prisutne kod djece i odraslih?
Mešanović – Hukić: One se očituju kroz distorziju (izobličen glas), supstituciju (kad svoj glas mijenjamo drugim glasom), omisija (potpuni izostanak glasa). Rotacizam ili nepravilno izgovaranje glasa R, najučestalija je pojava. Glasovi ako se već u najmlađim godinama ne vježbaju ostaju trajne deformacije i teško je kasnije ispraviti tu smetnju. Pravilnim vježbama kod logopeda moguće je otkloniti te smetnje. Djeca rođena sa određenim mentalnim poteškoćama u razvoju u svakodnevnom radu sa logopedima pokazuju dobre rezultate. Osim vježbe samog govora i neverbalna komunikacija je jedan stepenik koja je sastavni dio u unapređenju govora.
HG: Koliko je važna prisutnost logopeda u osnovnim školama?
Mešanović – Hukić: Jako je bitno da logopedi budu sastavni dio osnovnih škola, čak i u vrtićima je potreban logoped. Dijete ne mora imati poteškoće da bi posjetilo logopeda. Razvijanje radne navike, bogaćenje riječnika, ali i svladavanje govora prije upisa u školu moguće je uz pomoć logopeda u slučaju da postoje poteškoće u samom govoru. Najbitnije što bi htjela naglasiti je da prije 3 razreda u osnovnoj školi ne možemo zaključiti ima li dijete disleksiju ( poremećaj čitanja) jer tada kreće da radi na tome u školi. A možda također bitno za napomenuti, djeca u uzrastima od šeste godine pa do 14- e kada završavaju školu, u periodu su života u kojem je hiperaktivnost pojačana i zbog toga dolazi do situacije da učenik ne obraća pažnju na satu, nezainteresiran je i s tim u vezi ne napreduje, ne razvija svoj govor, glavni zadatak logopeda u školama je zapravo motivacija samog učenika u radu i razvoju sposobnosti.
HG: Možemo li napraviti razliku između artikulacijskih smetnji i poremećaja govora koji vodi do potpunog izostanka govora?
Mešanović – Hukić: Susrela sam se sa primjerima gdje djeca koja su u uzrastu od 3 godine, zbog prevelikog korištenja telefona, gledanja televizije uopće ne govore. Trendovi koje današnjica diktira onemogućavaju djecu razvijanje glasovnih sposobnosti i što dovodi do izoliranosti djeteta koje ne komunicira i izoluje se od drugih. U slučaju da se ovaj problem ne riješi smanjenjem korištenja istih, dijete je onda potrebno slati psihologu jer se dovodi u povezicu sa autizmom. Kod artikulacionih smetnji vježba je dovoljna u riješavanju.U zavisnosti od građe artikulacionih organa, rasporeda zuba, urednog nepca.. U slučaju da dijete živi u sredini koja nije stimulirajuća za njega, gdje nema pretjerane komunikacije i automatski ne dolazi do bogaćenja govora.
HG: Kada dijete odvesti logopedu?
Mešanović – Hukić: Čim prije obaviti preventivni pregled logopeda kada primjetimo da zaostaje za ostalim vršnjacima, već sa tri godine je potrebno da dijete ima razvijen govor. Period do druge godine života je najbitniji, u slučaju izostanka govora potrebno provjeriti da li vas dijete razumije, da li vas prati u komunikaciji. Logoped je kao i psihijatar, ne moramo imati genetske mentalne poteškoće da bi ga posjetili. Razvijanje fine motorike je ključni čimbenik u razvoju govora, preporuka za roditelje je da prate pokrete svoje djece, da sa svojom djecom redovito razgovaraju i verbalno stimuliraju djecu i time izvješte govor svoje djece, time će ujedno i svoj govor oplemeniti.
HG: Koje su preporuke logopeda u očuvanju glasnica?
Mešanović – Hukić: Morate naučiti govoriti opušteno, stvoriti drugačiji način govora. Govoriti tihim, umjerenim glasom jer tako pomažete glasnicima da se odmore. Vježbajte s ukućanima da govorite sporije, sporo i tiho, tako da ćete čuti sebe i s vremenom prilagoditi svoj glas koji vas ne prisiljava da glasno govorite. Uzmite česte pauze i pauze u govoru (šutite, a ne šapućite, jer kada šapućete napetost je veća i napetija). Dišite polako na nos izdah na usta i obrnuto, a zatim hiperventilirajte glasnike i opustite ih.
