Prve dvije godine života djeteta smatraju se najvažnijima za razvoj mozga. Danas su djeca gotovo od rođenja izložena ekranima i poticajima s ekrana koji im stimuliraju i podražuju mozak, ali ga ne razvijaju.
Iako tehnologija može biti od pomoći i koristi djetetu, kad se radi o prvim godinama života, preporuke stručnjaka za djecu do dvije godine su jasne – u tom razdoblju dijete ne bi trebalo biti izloženo ekranima.
Istraživanja pokazuju vezu između izloženosti djece sadržajima prezentiranim na ekranima i govorno-jezičnog razvoja kod male djece. Što više vremena djeca provode gledajući televiziju ili igrajući se na tabletu ili mobitelu, to je sporiji napredak u razvoju govora i jezika. Dijete uči jezik u interakciji s odraslima tijekom razgovora ili igre. Za razliku od jednosmjerne uključenosti u ekrane, razgovor s odraslima, koji uključuje izraze lica i emocionacije, mnogo je korisniji za djetetov jezični razvoj.
Tim mališanima nedostaju ključni miljokazi koji bi trebali biti prisutni u njihovom životu već od godinu i pol do dvije godine.
Nedostatak reciprociteta u razmjeni informacija, nedostatak pažnje te izostanak simboličke igre u dobi od 3 do 4 godine često su znakovi koji upućuju na moguće autistične poremećaje.
Ekrani su fascinantni za djecu, pružaju im audiovizualnu stimulaciju. Međutim, važno je naglasiti da u tim trenucima nedostaje ljudska interakcija koja je ključna za razvoj empatije, socijalnih vještina i mnogih drugih aspekata.
Čitanjem slikovnica djeci od najranije dobi ne pruža se samo zabavu, već se i potiče i njihov cjelokupni rast i razvoj. Kroz priče i ilustracije, djeca uče nove riječi, šire svoj rječnik i razvijaju svoj govor. Slikovnice su poput mosta koji povezuje djetetovu maštu s stvarnim svijetom, omogućujući im da istražuju nove pojmove, situacije i odnose na način koji je prilagođen njihovom uzrastu.
Čitanjem slikovnica djeca razvijaju svoje pamćenje, uče logičke odnose i postaju naviknuta na korištenje knjiga već od najranije dobi. Slikovnice ne samo da pružaju užitak u čitanju, već i potiču dječju znatiželju i želju za učenjem.
Slikovnica bi trebala biti neizostavan dio svakodnevnog života djeteta. Obično svi krenemo čitati samo tekst i tada dijete samo pasivno sluša priču. Trebalo bi dijete uključiti u čitanje, pročitati mu naslov i pitati ‘Što misliš što će se događati?’. Naj taj način se potiče razmišljanje kod djeteta i kreativnost. Nakon toga prije čitanja, prokomentirati sliku, pitati: ‘Što vidiš, što se događa, tko nam je tu…?’ i kad dijete stvori neki koncept priče, lakše će pratiti cijelu priču.
