OBODNICI GORNJOJ
Sa dna Dvora do vrha Berate,
Razvukla se kao osmjeh drag,
Protegla se Obodnica, brate,
I sve je prati sunčev trag.
Smiješi mi se i kao da govori:
“Vratite se svojim korijenima,
Dođite mi, vi sinovi moji
Jer u meni još ljubavi ima.
Ima ovdje kruha i pogače,
Zašto selo napuštaju mladi,
Radit treba i Bog dragi dat će,
Upamtio nije nitko gladi.”
Dugo nisam u svom selu bio,
Učinit ću sad sve da se vratim
Obodnici gdje sam se rodio,
Da za tobom ja više ne patim.
Vratit ću se u tebe čim prije
Ranom zorom kad se selo budi,
Crnu zemlju sunce dok ne zgrije
I ostat ću s vama dragi ljudi.
Mato Pavić
