U Katoličkom školskom centru “Sveti Franjo” danas je vladala posebna atmosfera – mirisi svježeg kruha, peciva i kolača širili su se velikom sportskom dvoranom, slaveći tako tradicionalnu manifestaciju Dani kruha. Ovaj događaj svake godine podsjeća učenike i nastavnike na važnost zahvalnosti, zajedništva i ljepote plodova zemlje.
Učenici su s radošću donosili različite vrste kruha, kolača, bilo je i voća te su se na štandovima mogli pronaći i domaći ajvar i džemovi. Svi razredi su imali svoje lijepo uređene stolove stvarajući šareni i mirisni izložbeni prostor. Posebno se isticala kreativnost najmlađih, koji su kruh ukrašavali mašnicama, jesenskim lišćem i prirodnim motivima.
“Kao i svake godine, danas se okupljamo da izrazimo zahvalnost Bogu – Stvoritelju svega – za darove prirode, za kruh naš svagdašnji i za sve ljude čijim se trudom ti darovi pretvaraju u život, blagostanje i zajedništvo. Kruh je više od hrane – on je simbol zajedništva, dijeljenja i ljubavi. Kad lomimo kruh, dijelimo i sami sebe. Zato današnji dan nije samo podsjetnik na zemaljske plodove, nego i poziv da budemo zahvalni, solidarni i pažljivi jedni prema drugima, osobito prema onima koji imaju manje od nas. Neka ovaj dan bude poticaj da u svakom kruhu prepoznamo Božji blagoslov – i da ga s radošću dijelimo”, istaknuo je ravnatelj KŠC “Sveti Franjo”, vlč. dr. Branko Jurić.
Osim izložbe, organizirana je i radionica “Lice i naličje gladi” na kojoj su učenici KŠC-a i Tuzlanske medrese, kroz kviz progovarali o ovoj važnoj temi.
Kruh je simbol obitelji, doma i zajedništva.
Na Danu kruha predstavile su se i različite udruge građana, a posebni gosti stigli su iz škole “Ivan Kozarac”, Nijemci iz Republike Hrvatske.
Događaju su se odazvali roditelji, bake, djedovi pa je vladala jedna istinski posebna obiteljska atmosfera.
Osmijesi i rad pokazali su da Dani kruha nisu samo prilika za izložbu hrane, već i važan trenutak u kojem škola postaje mjesto susreta, učenja i zajedništva.
Ova tradicija podsjeća nas da, unatoč užurbanosti svakodnevnog života, treba odvojiti trenutak da zahvalimo za ono što imamo i da njegujemo male, ali važne običaje.
M. N.
