Akademik Mirko Pejanović: ZAVNOBiH i kontinuitet razvoja državnosti Bosne i Hercegovine u XX. i XXI. stoljeću

 

 

Od gubitka svoje državne samostalnosti u srednjovjekovnom dobu 1463.godine Bosna i Hercegovina do polovine XX. stoljeća egzistira kao posebna multikonfesionalna, multikulturna i prirodno geografska cjelina unutar otomanskog i austrougarskog carstva te Kraljevini Jugoslaviji do Šestojanuarske diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića 1929. godine i ustroja Jugoslavije sa devet banovina.

U godinama Drugog svjetskog rata od 1941. do 1945. godine Bosna i Hercegovina postaje glavno poprište Narodnooslobodilačke i antifašističke borbe partizanskih snaga protiv okupacijskih sila na Jugoslovenskom prostoru.

Unutar Narodnooslobodilačkog pokreta oblikuje se ideja ZAVNOBiH-a. Zasjedanje Antifašističkog vijeća Narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), nakon organizacijskih i političkih priprema održava se 25. studenog 1943. godine u Mrkonjić gradu. Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a 247 delegata iz svih dijelova Bosne i Hercegovine donosi povijesnu odluku o obnovi i uspostavi državnosti Bosne i Hercegovine. Voljom vijećnika Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a Bosna i Hercegovina postaje federalna državna jedinica unutar Demokratske federativne Jugoslavije, ravnopravna sa drugih pet jugoslovenskih republika. Ovu odluku potvrđuje Drugo zasjedanje AVNOJ-a 29. studenog 1943.godine.

U trogodišnjoj narodnooslobodilačkoj i antifašističkoj borbi, građani i narodi Bosne i Hercegovine su izvojevali pravo da politički oblikuju i uređuju svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu kao zbratimljenu i nedjeljivu državnu zajednicu, državnu zajednicu koja garantira nacionalnu ravnopravnost Hrvata, Srba i Muslimana (Bošnjaka).

Državnost Bosne i Hercegovine kao federalne državne jedinice, unutar Demokratske federativne Jugoslavije, u pogledu uspostave državnih institucija izgrađuje se odlukama Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a (Sanski Most 1944.). Na ovom zasjedanju usvaja se Odluka o ustrojstvu i organizaciji Narodnooslobodilačkih odbora i Deklaracija o pravima građana kojom se garantiraju demokratske slobode građana  kao individua i ravnopravnost bosanskohercegovačkih naroda.

Na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a, u oslobođenom Sarajevu 1945. godine ZAVNOBiH prerasta u privremenu Narodnu skupštinu i donosi Zakon o formiranju Prve narodne vlade Federalne Bosne i Hercegovine.

Ustavno definisranje državnosti Bosne i Hercegovine na principima ZAVNOBiH-a izvodi se usvajanjem Prvog ustava Bosne i Hercegovine u Ustavotvornoj skupštini Federalne Bosne i Hercegovine 1946. godine. Od tada Bosna i Hercegovina egzistira kao narodna država republikanskog oblika.

U više od četiri desetljeća razvoja u miru, a u uvjetima punog jedinstva u rukovođenju gospodarskim i društvenim razvojem Bosna i Hercegovina je od ranih 60-ih pa do 90-ih godina XX. stoljeća postigla sveukupni napredak i preporod u oblasti ekonomskog i kulturnog razvoja. Izvela je reformu gospodarstva iz bazne u prerađivačku. Dostigla je zaposlenost od milijun svojih žitelja. Postigla je demografski rast na preko četiri milijuna stanovnika. Sva djeca osnovnoškolskog uzrasta su obuhvaćena osnovnim obrazovanjem. Uz sarajevski, formirani su banjalučki, tuzlanski i mostarski univerzitet. Osnovana je Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH). Svih 109 općinskih središta povezano je asfaltnim cestama sa Sarajevom kao glavnim gradom. Krajem 60-ih godina prošlog stoljeća donesena je odluka o povijesnom priznanju nacionalnog subjektiviteta muslimanskog (bošnjačkog) naroda. Potpuna nacionalna emancipacija muslimanskog naroda išla je usporedo sa povijesnim procesom jačanja samostalnosti i državnosti Bosne i Hercegovine u Jugoslovenskoj federaciji.

Kada je početkom 90-ih godina XX. stoljeća disolucija Jugoslovenske federacije ušla u završnu fazu Bosna i Hercegovina se našla pred povijesnim izazovom da izvede političku pluralizaciju uvođenjem višestranačkog sustava i donese demokratsku odluku o svojoj političkoj budućnosti.Višestranačka Skupština Bosne i Hercegovine, izabrana na prvim višestranačkim izborima 1990. godine, donosi u siječnju 1992. godine Odluku o raspisivanju referenduma građana o suverenom i neovisnom državno-pravnom statusu  Bosne i Hercegovine. Sve stranke, vladajuće i opozicijske su podržale odluku o referendumu građana, osim Karadžićeve Srpske demokratske stranke (SDS). Srpska demokratska stranka je sa Miloševićevim režimom zagovarala rušenje i negaciju povijesno oblikovane republičke državnosti Bosne i Hercegovine.

Građani su svojom demokratskom voljom sa 64 posto izlaska na referendum, i to iz svih naroda, i sa 99 posto podrške referendumskom pitanju odlučili da njihova zemlja, domovina i država dobije status suverene i neovisne države. Na ovaj način građani su na demokratskoj i antifašističkoj osnovi odredili budućnost svoje Republike Bosne i Hercegovine. Poštujući volju građana, zemlje Europske unije, SAD-a i veliki broj zemalja svijeta je Bosni i Hercegovini dalo međunarodno priznanje početkom travnja 1992. godine. Na osnovu tako izražene volje europskih i drugih zemalja svijeta, Bosna i Hercegovina je 22. svibnja 1992.godine postala članica Organizacije Ujedinjenih naroda.

Sa svojim međunarodno priznatim granicama Bosna i Hercegovina je u posljednjem desetljeću XX. stoljeća stekla međunarodno pravni subjektivitet. Sa referendumom građana i međunarodnim priznanjem suverenosti i integriteta demokratske snage Bosne i Hercegovine su odgovorile na izazov o podjeli i rušenju republičke državnosti Bosne i Hercegovine, u posljednjem desetljeću XX. stoljeća.

Država Bosna i Hercegovina nije dočekala vrijeme da u miru razvija svoju suverenu državnost i neovisnost. Miran tijek razvoja državnosti zaustavljen je nametnutim agresivnim ratom Miloševićevog režima. Taj režim je krajem devedesetih godina prisvojio i pod svoju moć stavio bivšu Jugoslovensku Narodnu armiju. Snagom vojne moći JNA koja je od svibnja 1992.godine preimenovana u Vojsku Republike srpskog naroda, provedeno je etničko čišćenje nesrpskog stanovništva sa prostora zaokruženog pod nazivom Republika srpskog naroda. Počinjeni su masovni zločini nad civilima te genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.

Demokratske i patriotske snage su organizirale otpor i obranu suvereniteta, teritorijalnog integriteta i multietničkog bića Bosne i Hercegovine. Nosilac organizacije otpora i obrane Bosne i Hercegovine bilo je multietničko Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine.Ratno Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine je imalo političko jedinstvo za izvođenje pothvata obrane zemlje. To jedinstvo je definirano u Platformi o djelovanju Predsjedništva BiH u uvjetima rata. U Platformi su reafirmirani principi ZAVNOBiH-a u novim povijesnim okolnostima. Na osnovama Platforme formirane su Oružane snage Republike Bosne i Hercegovine. Diplomatska aktivnost za postizanje mirovnog rješenja rata vođena je putem državnog izaslanstva o postizanju mirovnih planova unutar međunarodnih mirovnih konferencija.

Nakon što su Sjedinjene Američke Države preuzele liderstvo u kreaciji mirovnih rješenja, uslijedio je Washingtonski mirovni sporazum 1994. godine a potom Daytonski mirovni sporazum 1995. godine.

Sa Daytonskim mirovnim sporazumom od studenog 1995. godine, Bosna i Hercegovina ulazi u povijesno razdoblje  izgradnje mira i izgradnje institucija države Bosne i Hercegovine na temelju internacionalizacije po osnovu ovlaštenja međunarodne zajednice i Europske unije da imaju ulogu u izgradnji mira, izgradnji države Bosne i Hercegovine i njene integracije u euroatlantske institucije (Vijeće Europe, Europsku uniju i NATO savez). Izvjesno je da će se preuzimanjem europske pravne stečevine kroz pregovore za članstvo Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, dograditi rješenja u pogledu funkcioniranja institucija države Bosne i Hercegovine, koje su u znatnoj mjeri ograničene Daytonskim ustavom.

Povijesni izazov na početku XXI. stoljeća javlja se u obliku ubrzanja integracije Bosne i Hercegovine u Europsku uniju. Jedan od glavnih čimbenika za ubrzanje integracije postaju geopolitičke promjene u Europi i svijetu.

Mir u Europi, a time i na Zapadnom Balkanu ugrožen je od 2022. godine invazijom Ruske federacije na teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine. Uviđajući tu opasnost, institucije Europske unije su krajem 2023. i početkom 2024. godine donijele odluku da Bosna i Hercegovina dobije status kandidata za članstvo u Europskoj uniji i Odluku o otvaranju pregovora za članstvo u EU.

Ostvarivanje članstva Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji za Bosnu i Hercegovinu znači rješenje izazova da država Bosna i Hercegovina egzistira kao demokratska, pravna i ekonomski prosperitetna država u zajednici slobodnih naroda i država u Europi.

Građani imaju većinsku volju da njihova država Bosna i Hercegovina ubrzano dođe do članstva u Europskoj uniji po mogućnosti do kraja trećeg desetljeća XXI. stoljeća. Ubrzano kretanje ka tom cilju podrazumijeva sveobuhvatne mjere za funkcioniranje parlamentarne većine na razini države Bosne i Hercegovine. Nužno je u vezi s tim kreirati jedinstvenu reformsku agendu i postići punu koordinaciju aktivnosti institucija međunarodne zajednice i Europske unije na jednoj strani i vladajućih stranaka i organizacija civilnog društva na drugoj strani.

Nužno je zaustaviti razorno dejstvo etno nacionalnih politika i ojačati politički pluralizam na građanskim osnovama. Kao jedna od važnih poluga za ubrzanje integracije države Bosne i Hercegovine u Europsku uniju izdvaja se ugradnja europske klauzule u Ustav Bosne i Hercegovine. Ovim bi se omogućilo ubrzano donošenje zakona kojim bi se preuzela pravna stečevina Europske unije od strane Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu biće nužno pojačati aktivnosti OHR-a, da na temelju bonskih ovlaštenja, sankcijama i raznim oblicima pritiska ukloni subjekte i aktere koji u javnom političkom prostoru zagovaraju blokade institucija države Bosne i Hercegovine, negiraju državu Bosnu i Hercegovinu, podrivaju Daytonski mirovni sporazum i ugrožavaju mir. Nacionalizam koji zagovara secesiju Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine, sve više postaje, prijetnja za mir, suverenitet i integritet države Bosne i Hercegovine. Velika je odgovornost međunarodne zajednice i demokratskih multietničkih snaga Bosne i Hercegovine da ubrzanjem integracije države Bosne i Hercegovine u Europsku uniju preveniraju vidne opasnosti destrukcije države Bosne i Hercegovine. Uz opasnosti od secesije nad Bosnom i Hercegovinom se nadvila i opasnost demografskog pražnjenja zbog enormne emigracije radno sposobnog stanovništva u zemlje Europske unije.