Svjetski je dan bolesnika, koji je 1992. utemeljio papa Ivan Pavao II. kako bi se podigla svijest o potrebama bolesnika i omogućila dostupna i kvalitetna zdravstvena skrb.
Ovaj datum izabran je kada se slavi spomendan Gospe Lurdske, jer je njezino svetište u Lourdesu, poznato po brojnim čudesnim ozdravljenjima, postalo velikim okupljalištem bolesnika koji se ondje dolaze moliti za svoje zdravlje.
Cilj Svjetskoga dana bolesnika je poticanje svijesti o nužnosti primjerene skrbi o bolesnicima, poštivanja njihovih prava i empatije koju svaki od njih zaslužuje. Time se potiče sve ljude da promisle o vlastitim mogućnostima sudjelovanja u brizi za oboljele. Poručuje se i kako se nitko se ne bi trebao osjećati odbačenim, zaboravljenim ili krivim za svoju bolest te da oboljeli zaslužuju našu pomoć, suosjećanje i utjehu koja ništa ne košta, a predstavlja podršku i ohrabrenje na putu do poboljšanja zdravlja i nestanka bolesti.
Obilježavanjem ovog dana izražava se i zahvala svim zdravstvenim djelatnicima koji skrbe za bolesnike na trudu i humanosti koju iskazuju svojim radom.
Stvoreni smo da živimo zajedno, a ne sami. I baš zato što je ta želja za zajedništvom duboko ukorijenjena u ljudskom srcu, iskustvo napuštenosti i samoće doživljavamo kao nešto zastrašujuće, bolno pa čak i neljudsko. To se je još više očituje u trenucima slabosti, neizvjesnosti i nesigurnosti, često uzrokovanih pojavom teške bolesti.
Svjetski dan bolesnika je prilika za podsjećanje na prava koje svatko od nas ima kada se nalazi u ulozi bolesnika. Svaki bolesnik ima pravo na potrebne zdravstvene usluge te ima pravo znati od čega boluje i sudjelovati o odlukama o vlastitom zdravlju.
