Naslovna HKD Napredak Promocija u Tuzli: Nemjerljiv doprinos Živiničkih sokolova u obrani BiH

Promocija u Tuzli: Nemjerljiv doprinos Živiničkih sokolova u obrani BiH

350

U organizaciji Koordinacije hrvatskih i katoličkih udruga i institucija Tuzlanskog kantona  u četvrtak, 14. siječnja, u Umjetničkoj galeriji „Kristian Kreković“ u Tuzli s početkom u 19,00 sati bit će upriličeno predstavljanje knjige „Živinički sokolovi“ autora Zdenka Tadića iz Živinica.

Postrojba Živinički sokolovi je formirana 15. ožujka 1992.godine i bila je prva organizirana i naoružana postrojba na području Sjeveroistočne Bosne namijenjena za obranu od agresije. Formiranje postrojbe Živinički sokolovi i njeno sudjelovanje  i doprinos u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini imaju poseban značaj za obranu općine Živinice i Bosanske Posavine od agresije koju su izvršili JNA i pripadnici srpskih snaga.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Hrvata je bilo 2.095 ili 7,25 % u ukupnom broju od 54.783 popisanih građana općine Živinice. Njihov doprinos je mnogo veći od njihove brojnosti i sudjelovanja u ukupnoj strukturi stanovništva

Ono što treba posebno naglasiti je:

– Hrvatski narod općine Živinice je prvi puta u povijesti imao svoju vojsku, sa svojim oznakama i svojim stijegom.

– Hrvatski narod općine Živinice je prvi shvatio da će na Bosnu i Hercegovini biti izvršena agresija i počeo sa pripremama, naoružavanjem, obukom i držanjem seoskih straži što je bio putokaz susjedima Bošnjacima da se pokrenu i počnu pripreme za obranu.

– Hrvatski narod općine Živinice je preko Herceg-Bosne i Republike Hrvatske dao veliki doprinos i omogućio nabavku naoružanja, opreme, materijalno tehničkih sredstava i namirnica za potrebe oružanih snaga općine Živinice i obranu njenih građana.

– Postrojba Živinički sokolovi je bila multietička jer je u njoj pored Hrvata bio veliki broj Bošnjaka i manji broj Srba.

– Multietični sastav postrojbe Živiničkih sokolova i zajednička borba je sačuvala dobre odnose između Hrvata i Bošnjaka Živinica i pored negativnih refleksija rata koji se vodio između ta dva naroda u Hercegovini i Srednjoj Bosni. Očuvanje tih odnosa i zajednička borba protiv srpskog agresora na području općine Živinice, HZ Soli i Bosanske Posavine bili su temelj Daytonskog mirovnog sporazuma za opstanak Bosne i Hercegovine kao države.

– Živinički sokolovi nisu bili domobranska postrojba i učestvovali su na ratištima na granicama općine Živinice i Bosanske Posavine daleko od svojih domova. Zbog toga njihovo učešće u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini ima posebnu vrijednost. Većina poginulih sokolova izgubila je život na ratištima Bosanske Posavine daleko od svojih domova i svoje općine.

– Dolazak postrojbe Živiničkih sokolova na crtu bojišnice u Bosanskoj Posavini dizao je moral, ulijevao sigurnost i bio garancija domobranskim lokalnim braniteljima da crta neće pasti.

– Za svoj doprinos u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini poginuli branitelji i istaknuti pripadnici postrojbe su dobili više priznanja od Herceg-Bosne, Republike Hrvatske, Republike Bosne i Hercegovine i općine Živinice. Pripadnik postrojbe HVO Živinički sokolovi Mijo Mišić Bebe  dobio je posthumno, jedno od najvećih vojnih odlikovanja Armije Bosne i Hercegovine – Zlatni ljiljan.

– U domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini su poginula 22 sokola, 16 Hrvata i 6 Bošnjaka. Teže i lakše je ranjeno 28.

– Postrojba HVO Živinički sokolovi od osnivanja 15. ožujka 1992. do prestanka rata 25. prosinca 1995. godine nije pljačkala tuđu imovinu i nije napravila ni jedan ratni zločin.

„U Lugu, mjestu nastanka Živiničkih sokolova, je 1996. godine donacijama i dobrovoljnim radom naroda sagrađen Spomen park „Živinički sokolovi“ sa spomen obilježjima poginulim braniteljima postrojbe Živinički sokolovi. On je podignut kao znak zahvalnosti Hrvatskog naroda općine Živinice za žrtvu koju su podnijeli branitelji i njihove obitelji, ali i kao poruka da su Hrvati spremni platiti svaku cijenu kada je u pitanju obrana njihovog doma, obitelji, slobode i domovine Bosne i Hercegovine“, rekao je za Hrvatski glasnik Zdenko Tadić, autor knjige.

Stoga je značaj ove knjige koja je potkrijepljena činjenicama i svjedočenjima njene postrojbe veoma važna za očuvanje povijesti budućim generacijama.

„Živimo u državi u kojoj svi  uzimaju iz prošlosti ono što im odgovara i prilagođavaju svojim interesima. Pišu se knjige i udžbenici na tri jezika i Domovinski rat u Bosni i Hercegovini prikazuje na različite načine. Pišu ih akademici, ali i obični građani pod političkim utjecajem i formira se jedna potpuno nerealna slika o povijesti opterećena ratnim događajima i političkim interesima. Knjiga-monografija o postrojbi Živinički sokolovi, je pisana na temelju kvalitetnih izvora: crkvenih knjiga, ratnih izviješća, ratne arhivske građe, izdanih knjiga, monografija, razgovora sa pripadnicima postrojbe i osobnog sudjelovanja mene, autora u tim događajima“, kaže nam Tadić.

 Ova knjiga je ujedno i  svjedočenje o vremenu rata, organiziranju i sudjelovanju Hrvata Živinica i Županije Soli u obrani svoje domovine Bosne i Hercegovine.

„Sve što je napisano potkrijepljeno je navođenjem odgovarajućeg izvora i sve je istina.

Jedan od razloga pisanja ove knjige je očuvanje istinite povijesti o našem sudjelovanju u Domovinskom ratu. Trenutačno je prisutna pojava minimiziranja uloge i značaja postrojbi Hrvatskog vijeća obrane u obrani Bosne i Hercegovine. Nije teško pretpostaviti da će kada Hrvati na ovim prostorima budu svedeni na status nacionalne manjine, u povijesti koja bude pisana, doprinos Hrvata i ratni doprinos Živiničkih sokolova i 115. brigade Zrinski HVO biti minimiziran pa čak i upitan“, upozorava Zdenko Tadić.

Ova knjiga je povijesni spomenik organiziranja, doprinosa i žrtve hrvatskog naroda ovih prostora u obrani Bosne i Hercegovine u Domovinskom ratu i treba da spriječi stvaranje iskrivljene slike povijesti.

„Ona je vjerodostojan dokument o tom vremenu i bit će prepreka svima koji budu htjeli da umanje naš doprinos i postojanje. Većina Hrvata je otišla i odlazi iz Bosne. Ova knjiga i spomen obilježja koja smo podigli našim poginulim braniteljima, ostaju da trajno svjedoče o nama i našem doprinosu obrani Bosne i Hercegovine. Knjiga je u domovima sokolova diljem svijeta, a spomen obilježja kao mjesta našeg okupljanja i svjedočenja koje nitko neće moći zabraniti“, ističe Zdenko Tadić.

Treba istaknuti  da je teško o bilo kakvoj budućnosti govoriti bez rajašnjene prošlosti.

„Imam dosta godina koje sam proživio u prijeratnom, ratnom i poslijeratnom vremenu i ne vjerujem da je na ovim prostorima moguće doći do zajedničke povijesti. Daytonski sporazum je 1995. godine zaustavio rat, ali je ustavom legalizirao ratna osvajanja i predvidio da je za bilo kakve promjene potreban kompromis sve tri strane. Poslijeratnih 25 godina je pokazalo da to nije moguće i da se sve više udaljavamo jedni od drugih“, kaže Tadić za HG i ističe svoju bojazan da su ljudi na ovim prostorima propustili priliku za postizanjem  kompromisa kako bi iza sebe ostavili nesreću koja se dogodila i gradili zajednički život u BiH.

Zdenko Tadić je rođen 2. listopada 1952. godine. Nakon osnovne i srednje škole upisuje studij strojarstva u Sarajevu gdje će i diplomirati 1976. godine. Godine 2009. magistrirat će na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Član je Hrvatske akademije za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine. O knjizi akademika Tadića govorit de Božo Antunović, Ivo Andrić Lužanski i Mijo Čajić.

M. Nikolić