Sve je više problema i izazova s kojima se institucije naše zemlje suočavaju zbog poremećenog ponašanja djece i mladih. Posljednjih dana, čitali smo kako su spremni alarmirati roditelje da istuku nastavnicu zbog loše ocjene. Vršnjačko nasilje je postalo svakodnevica, a početak školske godine, i u Sarajevu i u Tuzli, obilježen je svakodnevnim lažnim dojavama bombi u školama i utvrđeno je da su takve pozive prema školama upućivali upravo maloljetnici. Zbog ovoga su sve institucije izrazile zabrinutost, a mi smo pokušali odgovoriti na pitanje kakav se to poriv u djeci javlja i zašto na potpuno pogrešan način žele privući pažnju i steći ugled među djecom.
Kada djeca šalju bombaške prijetnje to nije nimalo bezazlen problem nego ozbiljan alarm cijeloj društvenoj zajednici. Javna sigurnost je ugrožena, a nastavni proces u kolapsu. Ovaj problem nije od jučer, nego je rastući zbog čega danas imamo problematičnu djecu ostavljenu na brigu cijelom društvu.
Kada stigne prijava školi, cijeli sigurnosni tim jednog grada je na nogama. Protudiverzantski policijski timovi zatim satima pregledavaju školske objekte, slijedi evakuacija, a hitne službe i vatrogasci su također u pripravnosti. U MUP-u Tuzlanskog kantona smatraju da je konačno pravo vrijeme pozvati roditelje na odgovornost jer propuštanje odgoja djece je u koliziji sa zakonom.
“Činjenica je zaista da su oni u tome sve spretniji, međutim isto tako je i činjenica da sve što napravite u tom virtualnom svijetu zahtjeva određene poteze koji ostavljaju tragove. Znači prije ili kasnije, policijska agencija će doći do tog izvršioca. Međutim, oni su sve stručniji pa tu svoju mrežu šire i što je mreža šira i dalja to je nama teže, ali prije ili kasnije se dođe do krajnjeg cilja, a to je do izvršioca ovakvog djela”, kaže Denis Fejzić, načelnik Ureda direktora Uprave policije MUP-a TK.
Nastavi li se i dalje samo disciplinskim mjerama i opomenama postupati prema onima koji šalju prijetnje bombama, mogli bismo i dalje djecu gledati više ispred škola pod rotacijskim svjetlima, umjesto u školama među knjigama i profesorima. Rješenje je u daleko većim i drastičnijim kaznama prema roditeljima.
Ova pošast među srednjoškolcima je samo još jedna potvrda da nam kao društvu nedostaje empatije i tolerancije. Jer, kako je moguće da je djeci lakše zaprijetiti oružjem, odnosno bombom cijeloj školi, nego se kući, svojim roditeljima, vratiti s nešto slabijom ocjenom?!
Maja Nikolić
