Naslovna Istaknuto Nekropola Smrike – budni stražari Lašvanske doline

Nekropola Smrike – budni stražari Lašvanske doline

Piše: Ivica Kovačević

Ako kod restorana Matanovi dvori, par kilometara prije ulaza u Novi Travnik, skrenete desno i popnete se dobro utabanim makadamom par stotina metara uzbrdo, doći ćete do Nekropole Smrike. Rijetki su oni, izvan Lašvanske doline, koji su posjetili ovaj lokalitet, a možda je tek nešto malo više onih koji su čuli ili bar na fotografijama vidjeli ovo spomen-obilježje izgrađeno sada već daleke 1975. godine.

Kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, Nekropola Smrike dijeli sudbinu većine sličnih lokaliteta raširenih širom zemlje. Nebriga i nemar, bez jasnih uputa, oznaka i turističkih info-ploča slika su našega odnosa prema kulturno-povijesnom naslijeđu. I još kada se, obgrljeni s obje strane kukuruznim poljima, počnete penjati oronulim, u travu zaraslim, stepenicama prema nekropoli, budete ljuti zbog odnosa države, institucija, društva, ali i svih nas općenito prema ovakvim i sličnim lokalitetima. Nemožete, a ne zapitati se kako je moguće da ne koristimo sav taj potencijal koji imamo?! Međutim, jednom kada se popnete spomenutim stepenicama vrlo brzo zaboravite na sve ono što vas je do prije par trenutaka ljutilo. Kada se pred vama ukaže deset kamenih skulptura, zapitate se jeste li došli na Stonehenge ili možda na Uskršnje otoke, zapitate se jesu li te skulpture djelo ljudskih ruku ili su zbog svog nevjerojatnog, futurističkog izgleda izvanzemaljskog porijekla.

 

Autor skulptura je Bogdan Bogdanović, jedno od najvećih imena memorijalne arhitekture u bivšoj Jugoslaviji. Iza sebe je ostavio niz spomen-obilježja posvećenih žrtvama fašizma tijekom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Najpoznatije među njima svakako je jasenovački cvijet, a i Nekropola Smrike je posvećena žrtvama fašizma iz srednje Bosne stradalim 1941. godine. Nekropolu Smrike, danas, čini deset skulptura raspoređenih u parovima u dva nepravilna niza. Autor je skulpture stopio s okruženjem smjestivši ih na vrh brežuljka s pogledom na Lašvansku dolinu. Skulpture simboliziraju vojnike, točnije stražare koji zauvijek trebaju ostati na tome mjestu. Svaka od skulptura predstavlja stiliziranu glavu vojnika sa širom otvorenim očima i njihova je zadaća čuvati nedužne i spriječiti svako daljnje stradanje na ovim prostorima. Iako se doimaju istovjetnima, skulpture se razlikuju u dimenzijama i obliku čime je autor ipak nastojao naglasiti njihovu individualnost. Oduševljenje koje nastane pri susretu s njihovim izgledom i monumentalnošću, osjećaj unutarnjeg mira, zadovoljstva i dubokog poštovanja ne može narušiti ni okolo razbacano smeće, ni činjenica da nedostaju dvije skulpture srušene u zadnjem ratu, ni činjenica da su sve ostale skulpture djelomično oštećene ratnim djelovanjem, nebrigom ili su nagrđene ispisanim i uklesanim imenima na sebi.

Građena i rađena u neko drugo i drukčije vrijeme, desetljećima prepuštena sama sebi, usamljena i zaboravljena, Nekropola Smrike još uvijek gordo odolijeva zubu vremena. Obzirom na značaj lokaliteta, kao i sve veći interes vezan uz spomeničko naslijeđe socijalističke Jugoslavije, ostaje nada da će i za Nekropolu Smrike, kao i za sve Smrike Bosne i Hercegovine doći neka bolja i ljepša vremena.