Naslovna Istaknuto Pustimo li da Božana ode iz ove zemlje, Bosna i Hercegovina mnogo...

Pustimo li da Božana ode iz ove zemlje, Bosna i Hercegovina mnogo će izgubiti

2978

Božanu Barušić je uvijek ugodno susresti i razgovarati o svemu. Prije nekoliko dana smo se opet vidjele  i konačno dogovorile našu zajedničku kavu. Na toj kavi  shvatila sam da naš razgovor moram prepričati i zapisati.

Ova mlada dvadesetpetogodišnja  intelektualka iz Brgula, nadomak Tuzle, je znanstvenica i  uskoro magistrica Rudarsko geološko građevinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Božana govori tri strana jezika: Engleski, Njemački i Turski.

Otkud u rudarstvu, Božana nam kroz smijeh odgovara da ni sama ne zna  i da joj je ta spontana odluka bila jedna od najboljih životnih odluka. Pokazalo se da je baš na ovom fakultetu pronašla ono što je oduvijek voljela – spoj prirodnih i tehničkih znanosti.

„Nitko ne bi rekao da sam ja rudarski inženjer i da sam završila bušotinsko rudarstvo. Svima je to veliko iznenađenje, jer  u razgovoru pomisle da sam  u nekoj od  društvenih znanosti. Ali ja sam zaista prava „rudarka“ i potpuno sam se pronašla u svom pozivu.  Uživala sam ići na terenske vježbe za vrijeme studija, obilaziti postrojenja i ispitivati starije kolege o svemu što me zanima. Mislim da im je bilo simpatično da od toliko muških kolega, jedna djevojka  postavlja najviše pitanja, povezuje teorijska znanja i ono što vidi, energično obilazi svaki dio postrojenja, želi sve vidjeti i dotaknuti“, opisuje nam Božana.

Na  Rudarskom fakultetu u Tuzli stekla je, kaže,  sjajno  znanje i misli da ni na jednom drugom fakultetu ne bi toliko pronašla i izgradila sebe, koliko na RGGF-u.

Tijekom studija Božana je imala najbolje ocjene, dva puta je proglašena najboljom studenticom fakulteta od strane federalnog Ministarstva obrazovanja i nauke, a na kraju je proglašena i zlatnom studenticom Univerziteta u Tuzli. Na master studiju  je bila stipendistica Erasmus plus programa, odnosno Sveučilišta u Zagrebu, čiji je studijski program Naftno rudarstvo na RGNF-u komplementaran s našim bušotinskim rudarstvom.  Božana je i tamo provela jedan semestar i opet bila među najboljima.

„To je bilo jedno od najljepših i najznačajnijih iskustava u  mom životu. Zagreb je sam po sebi prekrasan grad, ali  i odnos prema znanosti i razvoju znanosti je vrhunski. Odmah smo imali konferencije, išli smo na teren, omogućili su mi laboratorijske vježbe koje su me zanimale. Profesori i kolege su bili divni;  ja sam imala status  studenta- gosta i  uistinu sam se tako i osjećala sve vrijeme. I sama online nastava, uslijed pandemije, je bila odlična i mislim da njome nismo mnogo  izgubili“, priča Božana, čiji će magistarski rad,  istraživanja na temu bušotine u naselju Slavinovići koja sadrži hidrokarbonatno-natrijsku  vodu,  ponuditi rješenja kako bi se ta voda mogla koristiti u budućnosti.

Pamti sjajnu podršku profesora RGGF-a u Tuzli koju je imala od prvog dana, jer još od prvog semestra na fakultetu pokazivala je veliku zainteresiranost za učenje i istraživanje.

„U svojim profesorima ja sam vidjela uzore, njihove pohvale i savjeti su mi davali samopouzdanje i motivirali me da budem još bolja i da opravdam to povjerenje.  Tako je i dan danas, jer jednog dana bih željela biti poput njih, akademska profesorica“, priča nam Božana.

Ova zlatna studentica vidi se i u gospodarstvu, stoga je prije nekoliko mjeseci započela svoje  stručno usavršavanje u jednoj privatnoj firmi za istražno bušenje i specijalne geološke radove. Navodi kako se raduje iskustvu koje će steći u praksi, a koje će joj omogućiti polaganje stručnog ispita iz oblasti Rudarstva.

S  velikim se zadovoljstvom prisjeća svoje osnovne i srednje škole  u Katoličkom školskom centru  „Sveti Franjo“ u Tuzli. Ističe da je to prekrasan dio njezinog života.

„Najvećim dijelom, ono što ja danas jesam, dugujem Katoličkom školskom centru. Uvjerena sam da je to bila  jedna od najboljih odluka mojih roditelja, da mene i sestru tamo upišu, jer pored toga što smo dobile sjajno obrazovanje, smatram da su profesori ovog centra imali velikog udjela u našem odgoju i formiranju nas kao osoba. Kada sam došla na fakultet i sami profesori su mi znali govoriti da se vidi da dolazim iz KŠC-a“, kaže Božana.

Božana je i danas posvećena obrazovanju i u svakoj novoj knjizi ponovno uživa, a niti jednu edukaciju za koju joj se ukaže prilika,  ne propušta. Priča nam da je oduvijek bila znatiželjna te da roditelji ni nju niti sestru Dajanu nikada sputavali, nego im bili podrška. Oduvijek su željele imati što više obveza i u svemu davati sto posto sebe.

„Mi smo u svemu što smo radile imale veliku podršku naših roditelja. Kada razmislim, mislim da smo  sestra i ja produkt i škole i crkve i naravno našeg obiteljskog doma, iz kojeg se nose osnovne ljudske vrijednosti. Išle smo na brojne sekcije u školi, od djetinjstva smo aktivne  u  župi u Lukavcu i našoj filijalnoj crkvi u Brgulama, bile smo uključene u Međureligijsko vijeće BiH i nekoliko udruženja mladih“, dodaje Božana čija sestra blizanka Dajana Barušić već šest godina živi, studira i radi u Turskoj.

Naime, sestre Barušić su se veoma rano zainteresirale za Turski jezik, njihovu kulturu i zemlju. Obje su nakon gimnazije aplicirale za stipendiju Turske Vlade, a onda i prošle u drugi krug. Međutim, odmah su im u Sarajevu rekli, da s obzirom da su sestre neće moći obje proći.

„Nama je to bilo strašno, jer nas dvije se nikada nismo razdvajale. Nijedna od nas ipak nije htjela odustati. Rekle smo, ili će napraviti iznimku i primiti obje, ili će ona koja dobije stipendiju otići. Odlučile smo da jedna drugu nećemo sputavati, jer to je previše dobra prilika da bismo je propustile. Dajana je u lipnju 2015.godine  dobila obavijest da je dobila stipendiju. Obje smo bile presretne, ali i tužne što se razdvajamo. Dajana je otišla u Istambul na Fakultet povijesti što je oduvijek bila njena velika ljubav i želja“, ispričala nam je Božana i dodala da je Dajana također tamo završila fakultet među najboljima. Danas je  na master studiju povijesti na Univerzitetu Ankara i ostvarila je brojna  i dragocjena poznanstva i prijateljstva širom te zemlje.

Božana je veoma aktivna i u HKD Napredak u Lukavcu. Kaže da joj je veoma drago što ovo društvo stalno ide k usponu i zato daje svoj doprinos da ono što Napredak radi bude prepoznato u Lukavcu.

„HKD Napredak je mjesto gdje ispunjavam svoju potrebu za društveno-korisnim djelovanjem. Značaj i doprinos Napretka razvoju kulture u BiH je nemjerljiv i čast mi je biti dijelom te priče na lokalnom nivou.“

Naša zajednička kava je bila veoma ugodna i povod za još mnogo budućih susreta, jer je još dosta  toga ostalo neispričano.  Akademska zajednica bi zasigurno Božaninim znanstvenim djelovanjem bila bogatija.  Od Božane svatko može učiti, prije svega o ljudskosti, upornosti i hrabrosti. Mene je oduševila s kolikim žarom priča o želji za još većim usavršavanjem i novim znanjima. Ovakve ljude ova zemlja ne bi smjela pustiti da odu, nego bi ih morala čuvati kao vrijedan zalog budućnosti.

Maja Nikolić