Parkinsonova bolest druga je najčešća degenerativna bolest, iza Alzheimerove demencije. Već 24 godine 11. travnja svijet obilježava Dan ove neurodegenerativne bolesti od koje, prema procjenama, boluje oko 10 000 stanovnika Bosne i Hercegovine. Klinika za neurologiju UKC Tuzla jedina je u BiH koja radi dopler moždanog parenhima koji liječnicima može olakšati put do dijagnoze Parkinsonove bolesti.
Simptomatska terapija koju oboljeli od Parkinsonove bolesti koriste nije na esencijalnoj listi lijekova u BiH, što pacijentima otežava liječenje.
Na esencijalnoj listi je samo terapija levodope, ali druga veoma bitna grupa lijekova, a to su dopaminski agonisti, a koji postoje na tržištu nisu na esencijalnoj listi. Imamo i bromokriptine koji su jedan stari lijek, ali se taj lijek više nigdje ne koristi u savremenom svijetu. Koristi se samo kod nas. Međutim naprednija skupina lijekova koji se koriste nisu na esencijalnoj listi. Problem je što su ti lijekovi veoma bitni, pogotovo ako se radi o mlađim pacijentima
Ovi bolesnici zahtijevaju redovite susrete sa svojim liječnicima, multidisciplinaran pristup sa svojim obiteljskim liječnikom, neurologom i vrlo često s fizijatrima jer trebaju značajan tretman. Potrebne su i druge specijalnosti jer Parkinsonova bolest osim onih ključnih kliničkih simptoma motoričke usporenosti, tremora, rigiditeta te smanjenog pokreta, ima i brojne nemotoričke simptome.
Mehanizam nastanka Parkinsonove bolesti
U nemotoričke simptome spadaju poremećaji sna te problemi s probavnim i urogenitalnim traktom. Točan uzrok bolesti još uvijek nije do kraja poznat, ali je poznat osnovni patološki mehanizam nastanka. U mozgu se nakupljaju tzv. Lui-body tjelešca, koja se sastoje od patoloških proteina alfa sunukleina. Ovisno koje strukture mozga one zahvate, različiti su simptomi. Glavni patološki mehanizam u tom neurotransmiterskom sustavu je nedostatak dopamina.
Postavljanje dijagnoze
U postavljanju dijagnoze ključna je klinička slika s karakterističnim simptomima – tresavicom udova, usporenošću pokreta te ukočenošću. Pomažu nam i druge metode slikovnog prikaza. Osim CT-a mozga i magnetske rezonancije, radi se i ‘DAT scan’ koji nam pomaže da prepoznamo radi li se o tremoru koji se veže uz Parkinsonovu bolest. Najvažniji je zapravo ‘levodopa’ test. Pacijentu za kojega se sumnja da boluje od Parkinsonove bolesi daje se tableta ‘levodope’, tj., dopamina. Ukoliko dođe do poboljšanja može se sa sigurnošću reći da se radi o Parkinsonovoj bolesti.
Specifični lijekovi, precizne doze i ples kao lijek
Daju se agonisti dopamina, kao prva linija liječenja. I tu se ide vrlo postupno, jer ti lijekovi zaista mogu imati nuspojave. Mogu izazivati kognitivne smetnje. Zato je i ključno dobro titrirati i vrlo postupno uvoditi terapiju. Kako bolest napreduje uvodi se ‘levo-dopa’ terapija. Doza se mora titrirati više puta na dan i davati i do pet puta dnevno. Uz te lijekove dodaju se individualno i drugi lijekovi.
Odabir tijeka naprednog liječenja je individualan i to mora odabrati neurolog koji vodi pacijenta. Izuzetno je važna i fizikalna terapija, svakodnevna vježba i obilna rehidracija.
Praksa pokazuje i pojavnost sve više pacijenata mlađih od 60 godina. Stručnjaci vjeruju da je to rezultat jače svjesnosti o ovoj bolesti i bržem prepoznavanju simptoma. I obilježavanje Svjetskog dana Parkinsonove bolesti svakako ide tome u prilog.
