Piše: dr. sc. Božo Skoko
Na dodjeli nagrade Jutarnjeg lista Zlatni studio, Marko Purišić poznatiji kao Baby Lasagna jedini je (uz Zrinku Cvitešić) osvojio tu prestižnu nagradu u čak dvije kategorije. Nagrađen je kao pjevač godine, a njegova popularna pjesma „Rim, Tim, Tagi, Dim“, koju je europska publika izabrala kao najbolju skladbu na prošlogodišnjem Eurosongu, postala je pjesma godine u Hrvatskoj. Ovaj događaj ga je ponovno vratio u središte medijske pozornosti, koja bi trebala kulminirati objavom novog albuma, za koji je nedavno objavio novu pjesmu – Stress. U tijeku su pripreme i za ovogodišnju Doru, na kojoj će Hrvatska izabrati novog predstavnika za ovogodišnji Eurosong, koji se na proljeće održava u Švicarskoj, pa je prava prilika da se zapitamo što bi glazbenici, koji teže europskoj i globalnoj slavi mogli i trebali naučiti od ovog skromnog Istranina, a što iz njegova života i rada može inspirirati i nas obične smrtnike…
Osobno sam bio prošle godine na finalnoj večeri Dore u studiju HRT-a na zagrebačkom Prisavlju i sjećam se silne energije koja se pojavila s Markom na pozornici. Svojom ritmičnom pjesmom neobičnog naziva vrlo brzo je osvojio publiku u studiju, ali i gledatelje diljem Hrvatske. No, nije samo pjesma fenomen već cjelokupna Markova osobnost, životni put i pristup ovom izazovu. Zato su se mnogi stručnjaci počeli odmah pitati – u čemu je tajna Markova uspjeha?
Odgovor je iz današnje perspektive sasvim jasan! Marko je netko s kime smo se lako mogli poistovjetiti. On nije pripadao nikakvim estradnim klanovima i iza njega nije stajala nikakva velika show-biz mašinerija. Sve je osmislio sam sa svojim malim kreativnim timom. On je mladi i sposobni dečko, koji je igrom slučaja dobio priliku. Takvih je puno u Hrvatskoj na raznim područjima, ali uglavnom ostanu u sjeni onih koji imaju bolje zaleđe ili se bolje guraju. Zato nam je drag. Pritom je, unatoč brzoj popularnosti, ostao skroman i svoj. Prilagodio se globalnim trendovima, ali nije podilazio publici te je čuvao i promicao svoj istarski i hrvatski identitet. Čak se nije ustručava javno reći da je vjernik i da se moli prije nastupa, makar znao da ta činjenica kod mnogih nije baš cool. Promovira svoju obitelj i obiteljske vrijednosti i ne prodaje se za nekoga tko nije…
Svjesni smo kako Hrvatskoj nedostaje zajedništva i optimizma. Rijetke su prilike i povodi, ako izuzmemo sport, posebice nogomet i uspjehe vatrenih, ali i rukometaša koji su ovih dana dogurali do svjetskog vrha, kad možemo bez podjela zajedno slaviti i veseliti se. A osim sporta rijetka su područja gdje se možemo pohvaliti vodećim pozicijama u Europi. Zato su svi prigrlili ovaj fenomen i dali svoj obol. U sportu ne možemo pridonijeti uspjehu naših sportaša osim navijanjem, a ovdje smo mogli jačanjem vidljivosti i popularnosti našeg predstavnika te glasovanjem u drugim državama. Svi su imali osjećaj da su postali dio te sjajne priče.
Znamo kako je Eurosong globalni show, koji ima sve više obožavatelja diljem svijeta. Odavno u fokusu nisu kvaliteta pjesme, ni glazba, već cjelokupni umjetnički koncept, osobnost izvođača, ali i PR koji ga prati. Ove se godine sve to kod nas poklopilo (od ritma koji odmah ulazi u uho do poruke pjesme i karaktera izvođača), a i HRT je pokazao proaktivnost. Marko se proslavio, ali je proslavio i svoju zemlju. Visok plasman i pobjeda svakako pridonose popularnosti pojedinih zemalja, osobito njihove kreativne industrije. Neke zemlje poput Estonije su iskoristile pobjedu i domaćinstvo za početak rebrendiranja zemlje… Zato smo se toliko radovali i pjevali s Markom, bodrili ga i s pravom priželjkivali da Zagreb bude domaćin Eurosonga 2025. No, žiri se očito vodio i nekim političkim razlozima pa mu je pobjeda izmaknula “za dlaku”. No, drugo mjesto ima zlatni sjaj, jer je ušao srca obožavatelja diljem svijeta, koji su prepoznali njegovu originalnost i skromnost. Posebno ih je oduševio promocijom seoskog i ruralnog života, odnosno turizma u Istri. Spot koji je snimio u unutrašnjosti najvećeg hrvatskog poluotoka dugo će se pamtiti. A mnoge je potaknuo i da posjete Istru i otkriju te čari suživota s prirodom.
Fenomen Baby Lasagne nije jednokratna pojava, koja je zabljesnula poput mnogih naših zvijezda i zvjezdica u glazbenoj industriji, koje pamtimo uglavnom po jednom hitu. On je zadržao globalnu pozornost i svojim novim hitovima, koje je objavio nakon ovog spektakularnog uspjeha. Pritom je pokazao moć preobrazbe i u pogledu glazbenih stilova, ali i svog osobnog stila. A to mogu samo vrhunski umjetnici. Na, koncu rasprodani koncerti, gdje se god pojavi, pokazuju da ta ljubav prema mladom izvođaču traje. Pritom je zanimljivo među njegovom publikom vidjeti klince, ali i njihove roditelje te djedove i bake.
Marko Purišić nam je pokazao kako se i daleko od velikih svjetskih gradova može napraviti karijera s globalnim dosezima u kreativnoj industriji, odnosno da ne morate odseliti u razvikane svjetske metropole da biste postali zapaženi. Ako imate što ponuditi svijetu, on će vas zahvaljujući globalizaciji i modernim tehnologijama, koje su uistinu cijeli svijet učinile globalnim selom, prepoznati i nagraditi. Dapače, svijet je u stalnoj potrazi za nečim novim i drukčijim, a kreativnost više nije vezana isključivo za Ameriku ili Britaniju, kako se nekada vjerovalo da svi glazbeni trendovi moraju doći od tamo… Zvijezde show businessa iz bilo kojeg dijela svijeta uz malo truda mogu postati globalne, a padom američke kulturne dominacije i jačanjem potražnje za autentičnim i novim do izražaja dolaze i kulturni proizvodi drugih država. Dapače, male države i kulture itekako imaju što ponuditi svijetu. Samo treba strateški pristupiti svome poslu.
Na kraju upravo primjer Baby Lasagne govori o novoj generaciji mladih Hrvata, koji svojim znanjem, idejama, kreativnošću i inovativnošću, korak po korak, mijenjaju svijet. Oni povezuju lokalno i globalno. Stasaju u Hrvatskoj te se dokazuju na globalnom tržištu. Oni su stanovnici svijeta, ali im je itekako stalo do njihova zavičaja i domovine. Oni u Hrvatsku donose najbolja globalna iskustva, a svijetu nude inovativnost i kreativnost i originalnost… Zato postaju novi hrvatski poklisari po kojima će svijet prepoznavati suvremenu Hrvatsku i njezine dosege. Oni nas tjeraju da se ne zadovoljavamo prosječnošću, da od onih koji nas vode tražimo rezultate i izvrsnost, da hodimo uzdignute glave te da se nikada više ne zadovoljavamo parolama kako smo mali i slabi, kako ne možemo bolje od ovoga čemu svjedočimo i kako je uspjeh rezerviran za druge. Usudimo se sanjati velike stvari, kako reče papa Franjo, jer ih uistinu možemo i ostvariti. Kako u glazbu ili sportu, tako i u poduzetništvu, znanosti, umjetnosti i bilo kojem drugom području. Samo nam treba više odlučnosti, vizije, upornosti i strategije. Marko nam je otvorio put i pokazao da se može…
