Salvador Dali, najpoznatiji španjolski slikar, jedan od najistaknutijih nadrealista i najveći slikar 20. stoljeća, poljuljao je temelje te umjetnosti. Rođen 11. svibnja 1904. godine, kao Eugenio Salvador Felipe Hasinto Dali, vjerovao je da samo značenje njegovog imena Salvador ukazuje na to da mu je suđeno spasiti slikarstvo od osrednjih katastrofa moderne umjetnosti.
Ovaj nevjerojatni genij, kombinirajući najheterogene detalje, koji se često daju u prostorno deformiranim odnosima, ali slikaju na realan način, konstruirao je iracionalan i sablasan svijet vizija iz grozničavih snova i halucinacija.
O tome svjedoče njegova djela “Ustrajnost sjećanja”, “Žirafa u plamenu”, “Gala”, “Slutnja građanskog rata” i “Posljednja večera”. Čovjek koji je prošao faze futurizma, kubizma i apstraktnog racionalizma, na kraju se potpuno predao nadrealizmu, uvijek s crtežom izvedenim do savršenstva. Njegov ogroman talent donio mu je svjetsku slavu, čega je bio dobro svjestan.
“Svakog jutra kad se probudim, osjećam ogromnu radost – radost što sam Salvador Dali – i pitam se što će novo i lijepo ovaj Salvador Dali postići danas”, rekao je Dali.
Umjetnik koji je ilustrirao Dantea i Cervantesa u svojim knjigama i intervjuima, bez rezerve je naglasio veličinu svog genija.
Dali je rođen u Figueresu u Kataloniji. Njegov otac, Don Salvador, bio je javni bilježnik i ateist, a majka Anna Maria bila je pobožna katolkinja. Njegov stariji brat, koji se također zvao Salvador, umro je devet mjeseci prije umjetnikova rođenja. Poznati je slikar kasnije napisao da se sa svojim imenjakom prepoznao bolesno i da je imao neopisivo veliku potrebu za pažnjom. Prema tvrdnjama iz njegove autobiografije Tajni život Salvadora Dalija (1942), Dalijevo djetinjstvo obilježile su halucinacije i neobično snažna emocionalna iskustva, iz kojih su kasnije oblikovani mnogi njegovi snovi i opsesije.
1929. preselio se u Pariz i službeno postao nadrealist. Iste godine snimio je svoj prvi nadrealistički film Andaluzijski pas zajedno s redateljem Luisom Bunuelom. Film je šokirao javnost prizorima poput one kada britva zarezi za oko. Iste godine slikar je imao izložbu u Parizu s koje je prodano svako izloženo djelo. Predgovor katalogu izložbe napisao je Andre Breton, utemeljitelj nadrealizma, i time potvrdio svoje članstvo u grupi. Tijekom 1930-ih Dali je naslikao većinu svojih najpoznatijih djela. Neki su izazvali pravi šok, poput “Velikog masturbatora” i “Goruće žirafe”. 1948. vratio se u Španjolsku i od tada živi uglavnom u Port Ligatu, blizu svog rodnog mjesta. Ipak, često je posjećivao New York i Pariz.
Njegova su kasnija djela realnija od prethodnih, a glavni im je motiv bila Dalijeva supruga i muza – Gala. Također je slikao djela s religioznim motivima poput Raspeća (1954.) i Sakramenta posljednje večere (1955.). Iako su njegova posljednja djela bila nepopularna kritičarima, postala su izuzetno popularna među publikom. Zanimljivo je da je osim slonova i satova, jaje jedan od Dalijevih uobičajenih motiva. Jaje povezuje s nečim očinskim i međuljudskim, te ga koristi da simbolizira nadu i ljubav. Drugi dio njegove autobiografije, “Dnevnik genija”, objavljen je 1965.
Dali je umro od srčanog udara u Toru Galaeta 23. siječnja 1989., dok je u 84. godini slušao svoje omiljeno djelo, Wagnerovu operu “Tristan i Izolda”. Pokopan je u muzeju koji je osnovao 1974. godine u svom rodnom gradu. U oporuci je svu svoju imovinu i umjetnine prepustio Španjolskoj.
Zanimljivo je da je Salvador Dali kao šestogodišnjak želio biti kuhar, ustrajno inzistirajući na imenici ženskog roda, a u sedam čak i Napoleon. Nakon toga upoznao se sa slikarstvom i naslikao svoju prvu sliku, da bi ubrzo krenuo u školu crtanja. Komentirajući odlazak u školu, Dali je kasnije rekao: “Od tada su moje ambicije stalno rasle, a s njima i megalomanija. Danas želim biti samo Salvador Dali i ništa više.”
Dali je tijekom svog života naslikao više od 1500 slika, a bavio se i dizajnom, skulpturom, fotografijom, filmom i crtanim filmovima u suradnji s Waltom Disneyem. 1931. naslikao je, prema mnogima, svoju najpoznatiju sliku “Upornost sjećanja”. Ovaj rad, poznat i kao “Meki satovi”, uveo je koncept mekih, tekućih džepnih satova u nadrealizam. Osim slikarstva i dizajna, Dali je bio posvećen i kazališnoj umjetnosti. 1961. u Veneciji je premijerno izveden “Gala balet”, libreto i scenografijom koje je izradio sam slikar.
Upravo je taj ogromni opus uzrokovao njegovu izvanrednu popularnost, što je rezultiralo mnogim biografijama i izložbama širom svijeta, a njegov utjecaj na druge umjetnike traje i danas. Također je radio kao kostimograf i scenograf u filmovima sunarodnjaka Luisa Bunuela “Andaluzijski pas” i “Zlatno doba”. Ekranizacija Dalijeva života O Dalijevom životu snimljeno je nekoliko filmova, od kojih je najpoznatiji Varholov polučasovni film iz 1966. godine.
HG
