Piše: Miroslav Landeka
U organizaciji Udruge za zaštitu fortifikacija “Werk” iz Mostara te uz pokroviteljstvo gradonačelnika Grada Čapljine u utorak je u Čapljini upriličena svečanost otkrivanja obnovljene spomen-ploče u čast i na spomen poginulom austrougarskom pilotu Teodatu Andriću.
Uz čapljinskog gradonačelnika dr. Smiljana Vidića i Manuela Martinovića, predsjednika Udruge „Werk“ iz Mostara, svečanosti su, među ostalima, nazočili i pripadnici Prve pješačke gardijske pukovnije i pripadnici OS BiH, predstavnici veleposlanstva Republike Austrije u BiH, počasni konzul republike Italije u BiH Goran Grbešić te Ured vojnog atašea Republike Austrije u BiH brigadir Erich Simburger.
Tom prigodom gradonačelnik Vidić je kazao kako su se na istom mjestu okupili nakon 106 godina kako bi odali počast poginulom pilotu Teodatu Andriću.
– Zub vremena je u međuvremenu oštetio natpis na spomen ploči i Grad Čapljina je prepoznala povijesnu i kulturološku vrijednost ovog mjesta i događaja te smo odlučili sudjelovati u projektu obnavljanja – naglasio je gradonačelnik, poručivši kako je na današnjim generacijama da znaju svoju prošlost, odgajaju djecu u europskom duhu, držimo do radnih navika i sjećamo se svih žrtava koje su dale život kako bi se mi razvijali i napredovali kao društvo.
Pilot Andrić je rođen u Trstu 4. svibnja 1875. godine, a poginuo je 17. svibnja 1913. godine i to samo petnaest dana nakon preuzimanja dužnosti. Prva spomen ploča Andriću je postavljena 17. svibnja 1914. godine, a tadašnjoj ceremoniji nazočili su dužnosnici Čapljine, Stoca i Mostara kao i nadvojvoda Eugen Ferdinand (1863.-1954.), general konjaništva, austrougarski feldmaršal, vojni zapovjednik i praunuk carice Marije Terezije.
Uz gradsku vlast Čapljine svakako najzaslužniji za realizaciju ovog projekta je predsjednik udruge „Werk“ iz Mostara Manuel Martinović, inače član HKD Napredak Glana podružnica Mostar, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, kaže kako je on osobno, na ovom zanimljivom i vrijednom projektu, radio godinu i pol dana, pri tome istražujući i bečke arhive.
Prema podatcima do kojih je došao dugotrajnim istraživanjem kaže kako je Teodat Andrić po rođenju bio Bokelj. Bio je prvi zapovjednik zrakoplovne baze u Mostaru i prva zrakoplovna žrtva u Bosni i Hercegovini, te kako je spomenik palom pilotu austrougarskog zrakoplovstva od iznimnog značaja za zrakoplovnu povijest Mostara i Hercegovine. Podvlačeći činjenicu kako je zrakoplovna povijest Mostara bogata te kako je malo prostora da bi se opisala tradicija duga više od stotinu godina, ističe podatak kako uzletište Rodoč kod Mostara spada u najstarije zrakoplovne građevine Austro-Ugarske i Europe pa i u svijetu. Podsjeća kako cijela priča počinje dvije godine ranije, kada već krajem 1912. godine k.u.k. vojna uprava planira mogući aerodrom na području Mostara, glavnog grada Hercegovine. Zahvaljujući energičnim mjerama poduzetim krajem 1912. godine i entuzijazmu generala Emila Uzelca (čovjeka iz hrvatskih krajeva – Like) prvog zapovjednika zrakoplovstva u K.u.K., razvija se tek osnovano austrougarsko ratno zrakoplovstvo. Tako se od 1913. godine obuka održava na četiri povećana i poboljšana uzletišta, u školi za borbene pilote u Gorici i pilotskim školama u Bečkom Novom Mjestu (Austrija), Fischamendu (u blizini Beča – Austrija) i Novom Sadu–Srbija). Letači se dalje osposobljavaju za zvanja vojnog pilota i feldpilota. Uz postojeće škole krajem 1913. godine formiraju se zrakoplovne baze Przemyśl (Poljska), Mostar i Sarajevo – Rajlovac.
A na tek osnovanom vojnom aerodromu u Mostaru, kojim je zapovijedao satnik Deodatus (Teodat) Andrić, događa se zrakoplovna nesreća s kobnim ishodom. Andrić je bio profesionalni časnik. Prvotno je bio kadet u Pješačkoj regimenti br. 84. 1894. godine, postao je poručnik 1899. godine, da bi zatim bio premješten u 1. pukovniju Tiroler Kaiserjäger (Tirloski kraljevski strijelci) 1900. godine. Godine 1912. završava Pilotski tečaj u Bečkom Novom Mjestu i pilotsku diploma dobiva pod rednim br. 89., a 9. siječnja 1913., zapovjednik je letačkog parka zrakoplova u Mostaru. Dana 17. svibnja poduzeo je izvidnički let ka crnogorskoj granici s putnikom poručnikom Josefom Flassingom u 9 h 11min u zrakoplovu ‘‘Lohner Pfeilflieger‘‘ tipa B imenom „Bob“. Razlog izviđanja su bili Balkanski ratovi koji su se vodili na području Srbije, Crne Gore, Bugarske i Turske. Ruta je trebala voditi od Mostara preko Nevesinja – Avtovca – Bileće – Trebinja i opet u Mostar, ali se oni nisu vratili u očekivano vrijeme na aerodrom. Kako se uskoro ispostavilo, priča Martinović, srušili su se oko 12 h 5 min, 800 m južno od mosta na Neretvi u Čapljini pri čemu su ozlijeđeni, Andrich teško sa baznim lomom lubanje, a Flassing je lakše ozlijeđen. Prema izjavi poručnika Flassinga prelet brda je bio uslijed bure tako turbulentan, da su se morali više puta vraćati natrag. Kod Čapljine pokušao se očito oslabljeni Andrich prisilno prizemljiti, ali je izgubio svijest.
Avion se srušio i Flassing je izbačen iz aviona sa rastrganim pojasom. Truplo preminulog Andricha i ostaci ‘‘Lohner Pfeilflieger‘‘ zrakoplova vraćeni su željeznicom u Mostar. Andrich je pokopan 17. svibnja na vojnom groblju u Mostaru.
Martinović podsjeća kako je ta zrakoplovna nesreća, avijatičarske trupe sa smrtnim ishodom, navukla na sebe mučnu i preciznu istragu k.u.k. Zrakoplovnog odjela. Iako je Andrich na dan nesreće u kavani Herzegovina igrao karte, nije tada pio alkohol prema izjavama svjedoka niti dan prije. A govoreći o svojim otkrićima iz bečkih arhiva i aktivnostima udruge kojoj je na čelu, Martinović kaže kako se u sklopu kompleksa u Rodoču još uvijek se nalaze austrougarski hangari metalne konstrukcije iz 1918. godine, a što je prva otkrila i objavila Udruga “Werk” iz Mostara. Kaže kako je početkom 1916. godine avijatičarska trupa je naručila kod bečke tvrtke’’Waagner, Biro 50 komada željeznih hangara od kojih su 4 bila predviđena za Mostar i koja i danas postoje. Waagner-Biro osnovana u Beču 1854. godine, tvrtka se mogla pozvati na dugu tradiciju prestižnih i velikih građevina. Tu spadaju zgrada bečke državne opere, bečki mostovi na Dunavu, krovna konstrukcija katedrale svetog Stjepana u Beču, opera u Sidney-u, most ‘‘Europabrücke‘‘ kod Innsbruck-a, kupola Reichstaga u Berlinu, krov iznad dvorišta britanskog muzeja itd, Ti hangari koji i danas postoje u Mostaru i mogu se smatrati kulturno povijesnim spomenicima. Na nama je da ih zaštitimo, ističe Martinović, dodajući kako prema raspoloživim podatcima zadnji očuvani i obnovljeni hangar Zrakoplovstva austrougarske vojske se nalazi u Krakowu u Poljskoj.
Ističe činjenicu su kako u prošla vremena kada je Teodat Andrić letio, zrakoplovi jednako letjeli kako iznad Beča i Austrije, tako iznad Mostara, Čapljine i Hercegovine. Nažalost danas zrakoplovi danas ne lete iznad Mostara jednako kao iznad Beča.
-Austrougarska monarhija je unijela svijetlost Europe u tada tamni vilajet na Balkana. Grade se javne bolnice, pučke škole, ceste, mostovi, željeznička mreža, vodovodi, kanalizacija, uvode se prve zemljišne knjige, suvremena administracija, vatrogastvo, oružništvo-policija, elektrifikacija zgrada, telegraf, telefon, suvremena rješenja vinogradarstva i agrokulture, itd. Mogli smo sjesti u vlak na postaji u Čapljini ili Mostaru i odvesti se željeznicom u Beč, nažalost danas sa vlakom ne bismo daleko stigli jer nas čeka dosta granica i presjedanja. Trebamo se upitati gdje smo, kada i zašto skrenuli sa tog civilizacijskog napretka i tko nas je skrenuo sa tog puta. Bili smo dio monarhije koja je bila prototip EU i zajedno u klubu sa Austrijom, Poljskom, Mađarskom, Češkom, Slovenijom, Hrvatskom, Slovačkom itd. Teške momente smo preživljavali u zadnjih 100 godina, desila su se 2 svjetska rata, hladni rat, domovinski rat, ali na nama je da gradimo bolju budućnost, cijenimo svoju prošlost, odgajamo djecu u duhu europeizma i sjećamo se na sve žrtve koje su svojim dale život kako bi se razvijali kao društvo, poručuje Martinović.
Podsjećamo:
Udruga za zaštitu fortifikacija “Werk“, osnovana je u Mostaru kao neprofitna udruga koja djeluje na području Hercegovačko-Neretvanske Županije te okuplja članove iz Bosne i Hercegovine i inozemstva. Cilj je zaštita i proučavanje fortifikacija, kulturne i socijalne povijesti Hercegovine, a posebno Mostara koji je regionalno sjedište Hercegovine.
Priređivanjem izložbi, predavanja , izdavanjem publikacija , simpozija i drugim aktivnostima Udruga predstavlja javnosti fortifikacije kao kulturnu baštinu koja je vezana za sve epohe. Na taj način posebno želi upozoriti našu javnost na potrebu zaštite i njegovanja spomenute baštine koja je, zbog nepovoljnih povijesnih okolnosti, bila gotovo posve zapostavljena. Do sada su fotografirali, istražili i dokumentirali povijesne utvrde oko Mostar i šire, te zatražili od nadležnih da ih zaštite, a konkretno od nadležnih Federalnih ministarstava te Komisije za zaštitu povijesnih spomenika.
Jedan od ciljeva Udruge je zaštita i sanacija preostalih povijesnih objekata koje se nalaze u Mostaru i okolici a posebno brojnih austrougarskih vojnih utvrda, u svrhu njihova korištenja u kulturne svrhe (npr. za smještaj muzeja, muzeja austrougarskih vojnih fortifikacija, dr.). Na taj način Udruga želi doprinijeti predstavljanju i očuvanju građevinske, i kulturne baštine Bosne i Hercegovine i srednjoeuropskih zemalja koje su bile sastavni dio nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije. Cilj Udruge nipošto nije proučavanje samo vojnog aspekta djelatnosti austrougarske monarhije, već i proučavanje drugih povijesnih epoha, država i djelatnosti: znanstveno-tehničke , kulturne, djelatnosti javnih ustanova i ostaloga što je vezano za Mostar i Hercegovinu. Pojedini članovi Udruge objavili su knjige i tekstove u časopisima i novinama i Internet stranicama koji su vezani za istraživanje prošlosti Mostar. Dio članova bavi se prikupljanjem izvornih povijesnih svjedočanstava o Mostaru i Hercegovini (stare razglednice i druge predmete), koje Društvo predstavlja putem izložbi.
