U organizaciji fondacije Friedrich-Ebert-Stiftung u prostorijama Međunarodne galerije portreta Tuzla održana je promocija studije „(Ne)odgovornost mladih u Bosni i Hercegovini – između individualne slobode i društvenog tereta“, autora prof. dr. Amera Osmića i prof. dr. Nermine Mujagić.
Studija donosi analizu odnosa mladih prema odgovornosti, ali istovremeno propituje i odgovornost društva, institucija i obrazovnog sistema prema mladima koji danas odrastaju u Bosni i Hercegovini.
O temi su govorile promotorice, Nihada Delibegović Džanić profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli i Adisa Delić, profesorica Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Profesorica Nihada Delibegović Džanić istaknula je kako je jedna od najvećih vrijednosti ove studije upravo činjenica da mlade ne promatra kroz stereotipe i etikete, nego njihovo ponašanje analizira u širem društvenom i institucionalnom kontekstu.
„Autori polaze od vrlo važne pretpostavke da mladi nisu inherentno neodgovorni, nego da njihovo ponašanje i promišljanje treba promatrati u širem društvenom, političkom i institucionalnom okviru“, kazala je profesorica Džanić.
Dodala je da studija fokus sa individualne „krivice“ prebacuje na strukturalne uzroke, odnosno na društvene okolnosti koje oblikuju način na koji mladi doživljavaju odgovornost.
Posebno je naglasila da mladi odgovornost često ne vide kao vrijednost, nego kao teret koji im društvo nameće, a razlog tome je duboko nepovjerenje u institucije i osjećaj nepravde koji je prisutan u društvu.
„Kada nam se kaže da moramo biti odgovorni, to vrlo često ne doživljavamo kao vrlinu, nego kao obvezu i teret. Nepovjerenje u institucije proizvodi razočarenje i ogorčenost“, poručila je.
Govoreći o rezultatima istraživanja, navela je kako studija ukazuje na ključne probleme mladih u Bosni i Hercegovini: visoku nezaposlenost, neusaglašenost obrazovanja i tržišta rada, političku apatiju, ali i percepciju da se posao često dobija „preko veze“, što dodatno podriva motivaciju mladih ljudi.
Profesorica Delibegović Džanić smatra da su nalazi istraživanja važni upravo zato što pokazuju kako društveni okvir izravno utječe na vrijednosni sistem mladih ljudi i na njihovo poimanje odgovornosti.
Istaknula je i važnost formalnog obrazovanja, naglašavajući da škole i fakulteti ne bi trebali biti samo mjesta prenošenja znanja, nego i mjesta gdje se razvijaju empatija, kritičko mišljenje i osjećaj društvene odgovornosti.
„Odgovornost se ne smije posmatrati kao teret, nego kao vrijednost“, poručila je profesorica, otvorivši i pitanje koliko formalno obrazovanje danas zaista uspijeva oblikovati odgovorne i aktivne građane u društvu koje je pod snažnim utjecajem društvenih mreža i tehnoloških promjena.
Profesorica Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Adisa Delić fokus svog izlaganja usmjerila je na generaciju Z, odnosno mlade rođene između 1996. i 2012. godine, naglasivši da je riječ o generaciji koja odrasta u vremenu digitalizacije, brzih promjena, ali i stalne nesigurnosti.
„To je generacija koja brzo dobija informacije, globalno razmišlja, ali vrlo često živi lokalna ograničenja“, istaknula je.
Naglasila je da se mlade ne može jednostavno označiti kao pasivne i nezainteresirane, jer oni žive u sistemu koji često ne potiče participaciju niti im daje vjeru u pravedniju budućnost.
Posebno zanimljivim ocijenila je dio studije koji poredi generaciju Y – milenijalce – i generaciju Z. Prema njenim riječima, milenijalci su odrastali u poslijeratnom razdoblju vjerujući da je moguće mijenjati društveni i politički sistem, dok generacija Z sve više pokazuje distancu prema politici i institucijama.
„To danas nije pasivizam nego distanciranje od politike. Mladi ne vide smisao političkog aktivizma jer imaju osjećaj da se odluke donose unaprijed, da znanje i kompetencije nisu ono što se cijeni“, kazala je profesorica Delić.
Govoreći o promjenama u društvu, upozorila je da se bosanskohercegovačko društvo sve više pomjera od kolektivizma ka individualizmu, zbog čega mladi često grade zatvorene, individualne sisteme života, fokusirane prvenstveno na vlastitu karijeru i egzistenciju.
Posebno se osvrnula na problem usamljenosti mladih ljudi u modernom društvu, navodeći primjer Velike Britanije koja je čak imenovala ministra za usamljenost nakon istraživanja koje je pokazalo da se milijuni ljudi osjećaju usamljeno.
„Mladi se danas dominantno socijaliziraju na društvenim mrežama, zbog čega formalno obrazovanje mora mnogo više pažnje posvetiti emocionalnoj inteligenciji, komunikacijskim i socijalnim vještinama“, naglasila je.
Profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i jedan od autora ove vrijedne studije Amer Osmić, tijekom svog obraćanja odlučio je umjesto klasične prezentacije postaviti nekoliko pitanja publici, pokušavajući na konkretan način pokazati kako društvo oblikuje odnos mladih prema odgovornosti.
Kao primjer naveo je obrazovni sistem Japana, gdje učenici sami čiste škole, čime od najranijeg uzrasta razvijaju osjećaj zajedničke odgovornosti.
„Navika je čudo. Oni su naučeni da je to njihova obveza“, rekao je Osmić.
Zatim je otvorio ključna pitanja studije.
„Možemo li očekivati od mladih ljudi vjeru u institucije ako godinama gledaju nepravdu? Možemo li očekivati participaciju mladih ako ih niko ne sluša? Možemo li govoriti o odgovornosti ako društvo češće nagrađuje veze nego znanje?“
Istaknuo je da mladi svakodnevno vide kako se poslušnost često više cijeni od kreativnosti, zbog čega mnogi odustaju od pokušaja da mijenjaju društvo.
Posebno emotivno govorio je o školskom sistemu, navodeći primjer škola u kojima postoje odvojeni ulazi za učenike i profesore, pri čemu su učenicima vrata čak zaključana katancem.
„Što bi škola trebala biti? Prostor znanja, prostor kritičkog promišljanja. A onda se pitamo zašto mladi žele otići iz svojih gradova“, kazao je profesor Osmić.
Poručio je kako odgovornost ne može biti samo slijepo poštivanje pravila i poslušnost.
„Odgovornost je odnos prema drugom čovjeku“, zaključio je.
Promocija ove studije otvorila je brojna pitanja o položaju mladih u Bosni i Hercegovini, ali i o ulozi društva u njihovom oblikovanju. Umjesto da mlade generacije olako proglašava apatčnima i nezainteresiranima, studija pokušava pokazati da iza njihove šutnje, distanciranosti i nepovjerenja stoji duboko razočaranje sistemom u kojem odrastaju.
Upravo zbog toga, poruke sa promocije bile su mnogo više od akademske rasprave. Bile su poziv institucijama, obrazovnom sistemu i cijelom društvu da preispitaju vlastitu odgovornost prema generacijama koje dolaze.
Maja Nikolić
