Umirovljenici iz Tuzlanskog kantona s najnižom mirovinom dobiće po stotinu maraka jednokratne pomoći. Dok u izbornoj godini dobijaju pomoć, postavlja se pitanje koliko će to značiti ovoj populaciji koja se odavno suočava sa siromaštvom? Što je s onima koji nemaju ni najniža primanja?
Dodatnih 100 maraka jednokratne pomoći uz srpansjku mirovinu korisnici će uglavnom iskoristiti za kupovinu lijekova, koje već duže vrijeme uzimaju na odgodu plaćanja. Od rujna slijedi povratak na staro.
A da je baš to – kap vode u moru – kaže nam i predsjednik Saveza udruženja umirovljenika Tuzlanskog kantona, napominjući da je ovoj najugroženijoj populaciji svaka marka bitna, a za bolji položaj su neophodni veći koraci.
„Da se kroz socijalne programe i kroz povećanje najnižih mirovina što prije intervenira i spasi ovakvo katastrofalno teško stanje“, navodi Haso Halilović.
Vijest o jednokratnoj pomoći umirovljenicima naišla je i na brojne reakcije javnosti o isplati u izbornoj godini. Nadležni demantiraju da se radi o predizbornoj kampanji.
„Ovo je presedan koji će natjerati sve institucije vlasti da sličnu mjeru poduzmu kod svojih umirovljenika ili onog stanovništva za koje odgovaraju“, smatra direktor Zavoda PIO/MIO FBiH Zijad Krnjić.
Koliko vlasti brinu o građanima svjedoče i na tisuće onih koji ne mogu ostvariti ni pravo na minimalnu mirovinu, a tek jednokratnu pomoć. Jedna od njih je i bivša radnica Resod Guminga Tuzla, koja je veći dio života provela na radnom mjestu i zbog papirologije godinama čeka na umirovljenje, narušenog zdravlja i bez primanja.
“Ova država ne misli na ove svoje bivše radnike, zaposlenike koji su radili i u ratu. Došli smo do ništa. Ovo je sramota.”
Jednokratna pomoć osigurana je za 35.466 umirovljenika sa najnižom mirovinom, za što iz Kantonalnog proračuna ide nešto više od tri i pol milijuna KM. Godine su proveli na radnim mjestima, a danas kupuju kruh i lijekove na odgodu, nadaju se jednokratnoj pomoći, a mnogi umirovljenje i ne dočekaju.
BHRT
