U Dragunji je danas, 23. srpnja, u povodu 400. obljetnice prvog pisanog spomena župe svečano euharistijsko slavlje predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, monsinjorTomo Vukšić, uz koncelebraciju dragunjskog župnika i tuzlanskog dekana prečasnog Marinka Mrkonjića i još trojice svećenika.
Prije početka misnog slavlja na kojem se okupio velik broj vjernika, župnik Marinko Mrkonjić pozdravio je svećenike i vjernike i naveo razlog okupljanja u crkvi svetog Leopolda Mandića u Dragunji. Napravio je kratak povijesni osvrt i kazao kako se Župa Dragunja prvi put spominje u izvješću tadašnjeg biskupa fra Marijana Pavlovića koji je izvijestio papu o postojanju samostana i Župe Gradovrh u Solima i s pripadajućim župama Brka, Bijela, Korjenita i Dragunja. Podsjetio je kako poslije ovog pisanog traga u narodu stoljećima postoji usmena predaja i lokalitet Crkvica u Drapnićima, u blizini groblja posvećenog svetoj Mariji Magdaleni, gdje je vjerojatno bilo sjedište stare Župe Dragunja, ali se o tome ne zna ništa više, niti kome je stara župa bila posvećena.
Također je rekao da je stara Župa Dragunja posljednji put spomenuta pedesetak godina kasnije, točnije 1677. godine kada biskup Nikola Ogramić Olovčić piše da u župi više nema crkve, ali ima 4161 stanovnik. Dodao je i kako se nakon Bečkog rata (1683. – 1699.), stara Župa Dragunja ugasila i nestala, kao i mnoge druge župe, ali katolički puk ostaje živjeti na dragunjskim brežuljcima i brdima, sve do 1985. godine kada je obnovljena stara župa – odnosno nakon punih 310 godina od posljednjeg spomena imena stare župe.
Danas na području koje je nekada pripadalo samostanu i Župi Gradovrh, od svih spomenutih župa u izvješću biskupa Pavlovića, samo Župa Dragunja baštini staro ime iz 1623. godine. Sve ostale navedene župe su se s vremenom ugasile.
Nadbiskup Vukšić je u propovijedi povezao misli iz nedjeljnog evanđelja – koje je govorilo o gorušičinu zrnu koje je jedno od najmanjih od sveg sjemenja u biljnom svijetu, ali iz kojeg izraste veliko drvo – i o važnosti župa kao grana Kristove Crkve, kao zajednice vjernika i, u konačnici, sa značenjem 400. obljetnice prvog spomena imena Župe Dragunja.
„Znademo da neprijatelj kraljevstva nebeskog upotrijebi zle sluge i nađe načina da odsiječe poneku od grana na stablu Kristove Crkve. Nestanu tako neke od grana, ali Gospodin nađe načina da izrastu nove, ponekad čak i na istom mjestu. Tako je bilo sa starom Župom Dragunja koja je prvi put u dokumentima spomenuta daleke 1623. godine i potom je ta grana u oluji nevremena nestala. Danas, kada smo okupljeni u povodu 400. obljetnice prvog spomena župe, zahvaljujemo Gospodinu za sve pretke koji su u ovim krajevima slušali riječ Božju i bili svjedoci Njegove dobrote, zahvaljujemo i za sve svećenike koji su ovdje propovijedali evanđelje i sebe darovali za rast kraljevstva nebeskog. Molimo Gospodina koji je milosrdan i bogat dobrotom da ih nagradi svojom blizinom u vječnom kraljevstvu. Zahvaljujemo Gospodinu što je učinio da je ondje gdje je stara grana davno nestala, u novije vrijeme izrasla i zazelenila nova župna zajednica i molimo Njega, koji je bogat dobrotom i milosrdan svim djelima svojim, da blagoslovi ovu župu, njezine vjernike i duhovne pastire, kako bi uvijek rađali plodovima dobrote i ljubavi, obraćenja i svetosti, i tako ih svjedočili svim ljudima po Kristu Gospodinu našem“, neke su od misli nadbiskupa Vukšića.
Nakon misnog slavlja je nadbiskup Vukšić blagoslovio spomen-ploču na kamenu s natpisom koji govori o obljetnici pisanog spomena Župe Dragunja na kojoj je ispisan tekst: O 400. obljetnici pisanog spomena Župe Dragunja u izvješću provincijala fra Marijana Pavlovića iz 1623. godine.
Tekst: Mladen Bosankić; Fotografije: Danijel Marković
