U samostanskoj i župnoj crkvi svetih Petra i Pavla će na Veliki četvrtak biti misa večere Gospodnje u 18:00 sati, na Veliki petak će u 12:00 sati biti pobožnost puta križa, a u 18:00 sati obredi Velikog petka. Na Veliku subotu – na spomendan Gospodinova boravak u grobu, obredi vazmenog bdjenja bit će u 20:00 sati. Na sam Uskrs mise će biti slavljene u 8:00, 11:00 i u 18:00 sati. Blagoslov jela na Veliku subotu bit će u Tuzli u 8:00, 11:00 i poslije obreda u 20:00 sati.
Veliki tjedan započinje blagdanom Cvjetnice, a završava Uskrsom. Blagdan Cvjetnice označava spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem. Svećenik tada nosi crvenu, a ne ljubičastu boju odjeće kao u ostalim korizmenim danima. Ako je zgodno, prije svete mise se upriliči ophod, odnosno narod se okupi izvan crkve, noseći u rukama grančice (palmine, maslinove ili neke druge), svećenik blagoslovi te grančice, navijesti evanđelje o ulasku Gospodinovu u Jeruzalem, te se nakon toga vjernici upute u crkvu.
Zatim slijede dani ponedjeljka, utorka i srijede u kojima se vjernik u zajednici s cijelom Crkvom intenzivno priprema duhom i sabranošću za Sveto trodnevlje – Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu. Nekada su svi dani Velikoga tjedna bili naglašeniji u svjetlu pokore, pa je tako bio običaj da se cijeli tjedan posti, da se bdije, da se ostave po strani svi težački poslovi koji nisu nužni te da se na takav način, i tijelo i duša vjernika skrušenije suživi s Kristovom patnjom, oplakujući vlastite grijehe i grijehe svih ljudi.
Veliki četvrtak označava posljednji dan korizme, a na taj dan navečer započinje vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota). Prije podne se održava samo jedna sveta misa u cijeloj biskupiji koju slavi biskup sa svojim svećenicima. Biskup tada blagoslovi tri ulja: bolesničko ulje, kojim se mažu bolesnici, katekumensko, kojim se mažu krštenici, te krizmu, tj. mješavinu maslinova ulja i mirisa (uglavnom balzama), koja se upotrebljava kod krštenja, potvrde, te kod svećeničkog i biskupskog ređenja. Navečer se u svakoj župi slavi misa Gospodnje večere. Dok se pjeva Slava, zazvone zvona i više ne zvone do Vazmenog bdjenja.
Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt. Zato se na taj dan u Crkvi oduvijek postilo. Na Veliki petak nema svete mise, nego postoje samo obredi Velikoga petka. Svećenik nosi odjeću crvene boje, simbol mučeničke smrti. Obredi započinju u šutnji, bez pjesme. Evanđelje na Veliki petak je Muka, i to po Ivanu, koja se čita ili pjeva.
Umjesto obične molitve vjernika, čita se točno propisana sveopća molitva, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe. Slijedi ljubljenje križa. Donosi se drveni križ koji se u tri stupnja razotkriva. Svaki put se pjeva: „Evo drvo križa…“, a narod u šutnji poklekne, te odgovara: „Dođite, poklonimo se!“; svaki put višim glasom.
Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu. Nema mise niti pričešćivanja. Oltar ostaje i dalje nepokriven. Vazmeno bdjenje je spomen na Kristovo osloboditeljsko djelo, spomen na Kristovu muku i smrt, te njegovo uskrsnuće, po kojima smo i mi vjernici spašeni.
Vazmeno bdjenje započinje paljenjem i blagoslovom “ognja bdjenja”, odnosno vatre koja se naloži u blizini crkve, i pripravom uskrsne svijeće, odnosno velike svijeće na kojoj su urezana grčka slova alfa i omega, kao znak da je Krist početak i svršetak svega, te tekuća godina. Zatim svećenik pali uskrsnu svijeću od ognja bdjenja, te s njom ulazi u crkvu. Dok ulazi, tri puta pjeva, svaki put višim glasom: „Svjetlo Kristovo!“, na što vjernici odgovaraju: „Bogu hvala!“ Pri tome pale svoje svijeće od uskrsne.
Ponovno počinju svirati orgulje, pale se svijeće na oltaru, te zvone sva zvona. Nastupa, dakle, radost jer je Krist uskrsnuo, pobijedio smrt. Na dan Uskrsa, u nedjelju, slavi se i danja misa.
Takva bogata liturgija želi pokazati značenje Kristova vazmenog otajstva (tj. muke, smrti i uskrsnuća), po kojem smo mi otkupljeni. Nažalost, kod nas se na Uskrs daleko više pridaje vrijednost običnom poganskom, nekršćanskom folkloru: “uskrsnim” jajima, pilićima, zečevima i sl., nego tajni našega spasenja.
„Cvjetnica i Veliki petak idu skupa. I u našim srcima. Tu se svaki vjernik može naći. Zato se tog dana, poslije radosne procesije s grančicama tijekom mise, čita potresni izvještaj muke Isusove.“ (fra Zvjezdan Linić).
