U nazočnosti užeg kruga kolega i prijatelja u ponedjeljak je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu održana komemoracija za profesora Josipa Magdića, poznatog skladatelja i voditelja Napretkovog Mješovitog pjevačkog zbora Trebević te dugogodišnjeg člana Hrvatskog kulturnog društva Napredak – Glavne podružnice Zagreb.
Radi ratnih nevolja odlazi iz Sarajeva 1995. i nakon dolaska u Zagreb maestro Magdić vodio je glazbene programe Napretkove Glavne podružnice iz Zagreba, a u periodu od srpnja 2004. do prosinca 2009. godine bio je također i član Upravnog odbora HKD Napredak – Glavne podružnice Zagreb.
Vodeći Napretkov zbor u vrijeme najteže ratne katastrofe u Sarajevu, napisao je partiture pod nazivom “Ratne kajde 92” (izdanje HKD Napredak) kako bi putem glazbe skrenuo pažnju na tragična ratna zbivanja u Bosni i Hercegovini, a posebno na Sarajevo gdje se u to vrijeme nalazio.
Uz niz koncerata (42) po Francuskoj sa zborom Trebević a na poziv pariškog kardinala Lustigera posebno je značajan onaj 3. prosinca 1994. godine u glasovitoj katedrali Notre Dame u Parizu. Na koncertu pod nazivom „Sarajevo. Les voix de l’oubli“ /Glasovi zaboravljenih/ nastupio je zajedno s Napretkovim Mješovitim pjevačkim zborom Trebević koji je zabilježen na istoimenom nosaču zvuka u izdanju Sony-a.
Godine 2011. HKD Napredak – Glavna podružnica Zagreb u suradnji s izdavačkom kućom Sveta glazba – Prosoli izdala je autorski nosač zvuka s djelima Josipa Magdića. CD pod nazivom Sakralna trilogija dio je Napretkove glazbene ediciji pod nazivom Hrvatski skladatelji na kojem djela maestra Magdića izvodi Gudački kvartet Rucner, operni pjevači Olga i Bojan Šober te Krunoslav Babić na tubi.
Na komemoraciji je pročitana i izjava koju je povodom smrti uvaženog profesora Magdića napisao počasni predsjednik HKD Napredak mons. prof. dr. Franjo Topić.
Izjavu prof. Franje Topića povodom smrti prof. Josipa Magdića prenosimo u cijelosti:
“Smrću pokojnog profesora maestra Josipa Magdića Bosna i Hercegovina i Hrvatska izgubile su znamenitog profesora glazbe, orguljaša i skladatelja. Rijetki su bili ljudi takvog širokog glazbenog opusa i djelovanja.
Hrvatsko kulturno društvo Napredak ga se sjeća s poštovanjem i sa zahvalnošću. Bio mi je vrlo važan suradnik na glazbenom području pogotovo u teškim ratnim vremenima. Prof. Magdić je bio predsjednik Napretkove glazbene udruge. On je kao i sav Napredak bio neumoran i u ta teška vremena. I za njega vrijedi što je rečeno za Napredak: da rade kao da rata nema. Podsjećam da je Napredak u tri i pol ratne godine organizirao samo u Sarajevu osamdeset koncerata i u većini je na razne načine sudjelovao pokojni prof. Magdić. Uz prof. Magdića treba spomenuti barem još prof. Jeličanina, prof. Šabanagića, prof. Krajtmajera te zbor Trebević. Koncerti kao i drugi kulturni rad pomagali su ljudima da lakše podnose očaj, smrt, glad i beznadnost. Uz brojna velika ostvarenja nek u ovoj zgodi bude spomenuto bar dva fenomena: Ratno izdanje Magdićevih Ratnih kajdanki i CD u izdanju velikog Sony-ja (1994.). Cd je izdan i plasiran uz 42 koncerta zbora Trebević u Francuskoj i Rimu 1994. koji je pratio i maestro Magdić. Na CD-u se nalazi desetak njegovih kompozicija. Sjećam se da je na koncertu u Notre Dame u Parizu bilo oko 2.000 ljudi a pljesci su trajali i po tri minute. Vrhunac ove turneje je bio posebni pozdrav i pjevanje u Rimu i Vatikanu na audijenciji pape Ivana Pavla II.
Josip je bio vedra duha i uvijek spreman na šalu. Osvježavao je radne sastanke kao i druženja. Bio je lagan za suradnju i dogovore.
Dragi Maestro, hvala Ti za sve što si učinio za Sarajevo, BiH i za Napredak. Želim da Te zvukovi orgulja prate i na drugom svijetu. Počivaj u miru Božjem!”
Josip Magdić rođen je 19. ožujka 1937. u Ogulinu. Diplomirao je i magistrirao kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani, u klasi Lucijana Marije Škerjanca te diplomirao dirigiranje u klasi Danila Švara. Goidine 1964. postao je član SLovnenskog društva skladatelja, a 1966. magistrirao kompoziciju pod mentorstvom L. M. Škerjanca. Iduće se godine vraća u Hrvatsku, gdje se zapošljava u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Bjelovaru kao nastavnik glasovira, trube i teorijskih predmeta te ravnatelj.
Godine 1970. seli u Sarajevo, gdje na Muzičkoj akademiji predaje teorijske predmete i kompoziciju, a u dva mandata je bio i prodekan Akademije. U Sarajevu je utemeljio i vodio ansambl za suvremenu glazbu MOMUS (1972.), s kojim je nastupio u Centru Georges Pompidou u Parizu i skupinu Masmantra (1977.), koja je djelovala u uskoj vezi s elektroakustičkom radionicom (EAR). Od 1982. do 1985. bio je tajnik,a potom i predsjednik Udruženja kompozitora BiH, a od 1984. do 1986. sekretar jugoslavenske sekcije Međunarodnog društva za suvremenu glazbu (ISCM). U Hrvatsku se vraća 1994. godine, gdje je od 1995. do umirovljenja 2007. bio redoviti profesor na Odsjeku za glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1995. godine član je Hrvatskog društva skladatelja.
Njegov opsežan skladateljski opus sastoji se od više od 250 orkestralnih, komornih, zborskih, vokalno-instrumentalnih i elektroničkih skladbi, instalacija i filmske glazbe. Stvaralački rukopis mu je raznovrstan, osobito s obzirom na upotrebu boje zvuka (od klasičnog instrumentarija do elektroakustičkih izvora). Djela su mu izvođena u gotovo svim europskim zemljama, SAD-u, Australiji, Novom Zelandu i Japanu. Često je nastupao solistički, osobito na međunarodnim turnejama, izvodeći vlastite skladbe za orguljama.
Dobitnik je niza uglednih nagrada u Hrvatskoj i u inozemstvu, između ostalih Prešernove akademske nagrade, Nagrade 9. međunarodnog natječaja elektroakustičke glazbe u Bourgesu 1981., Šestotravanjske nagrade grada Sarajeva te brojnih drugih plaketa i priznanja.
Skladao je himnu grada Ogulina “Zvone zvona Sv. Križa” za koju je tekst napisala prof. Marija Magdić, a izvode je članovi Hrvatskog pjevačkog društva “Klek” Ogulin. Dobitnik je priznanja Grada Ogulina, koje mu je dodijeljeno 2000. godine.
Posljednji ispraćaj Josipa Magdića održat će se u četvrtak, 3. prosinca 2020. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj.
