Tuzlak Ademir Zurapović i ove godine, na Olimpijskim igrama u Parizu, sudi na košarkaškom turniru, kao jedan od najcjenjenijih svjetskih arbitara.
Ovaj istaknuti međunarodni sudac tijekom svoje trideset petogodišnje sudačke karijere sudio je na nekim od najznačajnijih svjetskih natjecanja.
Istaknuti je dio tima FIBA sudaca od 1995., a do sada je sudio neke od najvećih mečeva u svijetu košarke.
Rezultate kakve Zurapović bilježi u svojoj karijeri još nitko na Balkanu nije napravio u proteklih pedeset godina. Prisjeća se ratne 1995. godine kada ga je otac dočekao i čestitao mu riječima „Položio si za međunarodnog suca.“ Već te godine je bio sudac na kvalifikacijama juniorskog Europskog prvenstva u Freiburgu.
Posebna vrlina Ademira Zurapovića je njegova skromnost.
„Ja sebe uopće ne smatram nešto velikim. Ja uživam u svom poslu i radim svoj posao profesionalno. Želim iza sebe ostaviti određeni trag. Meni je najvažniji moj unutarnji mir i moje unutarnje zadovoljstvo.“
Zurapović priželjkuje da Bosna i Hercegovina počne davati sportu na važnosti, posebice mladim sportistima koji su izuzetno talentirani i istinski su i pravi predstavnici Bosne i Hercegovine.
„Najbolji promotor države su sport i kultura. Imamo sjajne mlade sportiste. Ljudi jednostavno moraju shvatiti da je svaki dolazak na velika prvenstva ogroman uspjeh za jednu zemlju”, istaknuo je.
Vrlo je važno, dodaje Ademir Zurapović da čovjek zna koje je njegovo mjesto pod suncem.
„Meni je najvažnije da kada završim utakmicu, odem u svlačionicu, stanem i razmislim. Da znam da sam dao sve od sebe, 300 posto sam dao sebe. Meni niko ne treba govoriti kako sam ja sudio utakmicu, ja to najbolje znam po onom svom unutrašnjem miru ili nemiru, zadovoljstvu ili razočarenju. To je do čovjeka, koliko ste spremni da iskreno, sami sebi priznate je li nešto bilo dobro ili ne“, kaže ovaj veoma cijenjeni košarkaški sudac.
Na pitanje, je li i u privatnom životu tako strog kao na terenu, je li sve po pravilimima i propisima, Zurapović kaže da je na terenu mnogo mirniji i staloženiji nego u privatnom životu.
„Nekad znam izuzetno dobro planuti. Ali to kratko traje, iz vatre se brzo ide u duboko zamrzavanje. Također, morate znati još nešto. Mi suci smo ljudi koji živimo sa svojim greškama. Niko vam neće reći da je nešto bila dobra odluka sudije. Svi se sjećaju samo onoga što ste uradili. Mi s tim moramo živjeti. Ja nemam pancir da obučem pa da ne primim metke, ali to je dio moga života. I veoma je važno da se mentalno oporavim od svega toga. Ali sve me to usmjerilo kako da se razvijam kao čovjek“, dodao je na kraju ovaj legendarni sudac.
Košarka je Zurapovićev život, a kada se nešto živi punim srcem onda je zaista samo nebo granica.
Maja Nikolić