Alexader Langer koji je jučer posthumno proglašen počasnim građaninom Tuzle bio je jedan od najvećih mirotvoraca u Bosni i Hercegovini i europarlamentarac koji se tijekom rata devedesetih borio za pravdu, za istinu, za ljubav i mir prije svega, u svijetu, ali i u Bosni i Hercegovini.
„Vi gledate i ne poduzimate ništa dok nas jedan novi fašizam bombarduje. Ako ih ne zaustavite, vi koji to možete, postajete saučesnici, i nije moguće da toga niste svjesni. Nadam se da nikada nećete doživjeti ono što se danas dešava našim gradovima, Sarajevu, Tuzli, Zenici, Goraždu, gdje pritisak nacionalizma kida unutrašnji suživot“, bile su riječi Alexadera Langera u Europskom parlamentu.
A Bosna i Hercegovina, kao uostalom i cijeli svijet, i danas treba upravo jednog Alexadera Langera koji će sve ponovno naučiti što je to prijateljstvo i što to znači biti čovjek među ljudima.
“Oprostite mi, ali ne mogu više! Bosnu su ubili, odlazi i Alex”. Tako se 3. srpnja 1995. od života oprostio Alexander Langer, europski parlamentarac, novinar, pisac, mirovni aktivista, cijenjeni borac za demokratiju, ali prije svega čovjek i veliki prijatelj BiH.
Alexander Langer je bivši europski parlamentarac, novinar, mirovni aktivist i veliki prijatelj Bosne i Hercegovine i Tuzle. Bio je neumorni branitelj građanskih vrijednosti, mira i demokracije. Devedesetih godina prošlog stoljeća je bio najangažiranija europska ličnost, zagovornik dijaloga i razuma naspram brutalnosti sile. Kao prvorazredni eksponent dijaloga u italijanskoj Regiji Alto Adige/Sud Tirolo, i u cijeloj Europi, dao je fundamentalan doprinos pitanju inkluzije i stvaranju društva, u kome različitost predstavlja bogatstvo, a ne barijeru.
Alexander Langer je oduvijek bio političar, spajao je akciju i promišljanje iz dana u dan. Od 1978. se uključio u institucionalnu politiku. Bio je biran za tri zakonodavna tijela u Pokrajinskom vijeću Bolzana, prvo na listi Neue Linke/Nuova Sinistra (Nova ljevica) i na listi zelene alternative, Lista Verde Alternativa/Grün-Alternativem Liste, 1989. izabran je za zastupnika u Europskom parlamentu i postao prvi predsjednik novoosnovane Zelene skupine. Iznad svega, posvetio se vanjskoj politici mira, za pravednije odnose između Sjevera i Juga te Istoka i Zapada, za ekološku promjenu društva, gospodarstva i stilova života.
Nakon pada Berlinskog zida, Langerova predanost suočavanju sa suprotstavljenim nacionalizmima postupno je rasla, podržavajući snage međuetničkog pomirenja na teritoriji bivše Jugoslavije. Langer je među prvima shvatio vrlo ozbiljne rizike otvorenog i nasilnog sukoba. Kao uvjereni pacifist, orijentiran ka konkretnim rješenjima i nenasilnim praksama, nastojao je poticati dijalog i prijedloge odozdo, kako bi europske države i međunarodne organizacije pozvao na njihovu odgovornost. Tako je nastao Veronski forum za mir i pomirenje na prostorima bivše Jugoslavije koji je ponudio prostor za dijalog stotinama aktivista s prostora bivše Jugoslavije koji su se borili za suživot, koji su se okupljali u Veroni, Strasbourgu, Beču, Bruxellesu, Parizu, Tuzli, Skoplju i Zagrebu.
Uz podršku Općine Tuzla i Foruma građana Tuzle, jedan od najvažnijih skupova podržanih od strane Verona Foruma, održan je između 3. i 5.11.1994. godine u opsjednutoj Tuzli, pod naslovom „Je li moguća Europa koja nije multikulturalna?“.
Langer je bio most koji je spajao Veronski forum i Europski parlament, svojim je glasom – sve očajnijim – tražio intervenciju iz Europe, do te mjere da je pozvao na oružanu intervenciju kako bi se zaustavila zlostavljanja i masakri nevinih ljudi. Do te vojne intervencije će doći kasnije, ali nakon roka i po cijenu genocida u Srebrenici i kada sam Langer više ne bude tamo da vidi posljedice ratnih razaranja, kojih se bojao i na koje je upozoravao.
Tražio je da Bosna i Hercegovina uđe u EU, kako bi se sačuvala od rata. Paralelno sa institucionalnim inicijativama, slijedio je i mnoge druge sa razine pokreta, u kojima se isticala podrška mirovnim inicijativama, koje je često finansirao parlamentarnom plaćom. Obavio je mnogo putovanja na prostorima bivše Jugoslavije i interesirao se, prije svega, za situaciju u Tuzli, gradu u kojem su bili sačuvani zajednički život i povjerenje između različitih nacija, što mu je ukazivalo da je moguće ono što mu, u to vrijeme, nije uspijevao u svom Južnom Tirolu.
Nakon zločina nad mladima, u svibnju 1995. na Kapiji, 26. lipnja 1995. Alexander Langer je, s drugim zastupnicima u Europskom parlamentu, šefovima država i vlada, uputio dramatičan apel: “Europa umire ili se ponovno rađa u Sarajevu”. 30.5.1995. objavljuje tekst „Ispred mladih masakriranih u Tuzli“, u kojem otvoreno upozorava na visoku cijenu neodlučnosti međunarodne zajednice. Pisao je: „U vezi sa posljednjim događajima u Bosni, više nije moguće oklijevati: UN treba poslati jedan dodatni kontingent (tražeći, za svaki slučaj, pomoć NATO i EU) i tražeći novi i jasan mandat plavih kaciga.“ U istom tekstu, u vezi sa najavom povlačenja mirovnih snaga iz Bosne i Hercegovine, piše: „Bila bi to teška i sramotna odluka, jer bi značilo da svatko radi za sebe, a da najjači na terenu diktira zakon, bez toga se nitko tome ne može niti želi suprotstaviti. To bi bio vrlo ozbiljan presedan, u Europi i drugdje: pomislite samo na trzavice koje se već mogu nazreti na ogromnom području bivšeg Sovjetskog Saveza“, te traži da se „gradovi i regije suživota proglase zaštićenim područjima“.
Nekoliko dana nakon toga, odlučio je prekinuti vlastiti život, u dobi od 49 godina. Oni koji su ga poznavali tvrde da više nije mogao gledati, u samom srcu Europe, ubijanje naše zemlje i nečinjenje onih koji su to mogli zaustaviti. U oproštajnoj poruci stoji i ” “Odlazim očajniji nego ikad, ne budite tužni, nastavite u onome što je bilo ispravno”
Zahvaljujući doprinosu brojnih pojedinaca, udruženja i institucija, 1999. godine je osnovana Fondacija Alexander Langer, sa sjedištem u Bolzanu (Italija), koja za cilj ima pružanje podrške skupinama i osobama koje svojim radom doprinose očuvanju i njegovanju naslijeđa riječi i djela Langera i koje slijede njegovo građansko, kulturalno i političko zalaganje.
Fondacija Alexander Langer je svo vrijeme prisutna i veoma aktivna sa svojim projektima kako u Tuzli, tako i u Srebrenici. Od 2006. godine Fondacija sarađuje sa tuzlanskim Udruženjem Tuzlanska Amica. Kao plod dugogodišnje i čvrste saradnje između Fondacije Alexander Langer i Udruženja Tuzlanska Amica, nastao je projekat „Adopt Srebrenica“ (Usvoji Srebrenicu), kao odgovor na potrebu da se okupe ljudi koji dijele zajedničke vrijednosti i viziju Srebrenice, kako bi se favorizirao razvoj inicijativa međukulturalnog dijaloga, rada na sjećanju, nenasilnog upravljanja sukobima, posebno usmjerenim na mlade generacije.
U znak sjećanja na Alexandera Langera, u Tuzli je 2015. godine, održana konferencija “Može li biti Europe bez multikulture?”, posvećena liku i djelu Alexandera Langera, u okviru koje je, simbolično, na Trgu slobode, posađeno stablo posvećeno sjećanju na velikog prijatelja Tuzle i Bosne i Hercegovine.
HG
