Izmjene Zakona o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona donose nova pravila za univerzitete koji djeluju na ovom području. Očekuje se da se zakonskim izmjenama zaustavi izdavanje diploma sa fakulteta koji nisu akreditirani, ali i pojača nadzor rada visokoškolskih ustanova.
Izmjene zakona o visokom obrazovanju prvenstveno se tiču prenosa ovlasti sa Vlade na Skupštinu Tuzlanskog kantona, a kada je u pitanju osnivanje novih visokoškolskih ustanova i davanje suglasnosti na elaborat o opravdanosti osnivanja. Ovo bi trebalo uvesti više reda u rad privatnih visokoškolskih ustanova. Mnoge od njih rade bez akreditacije i licence, što ubuduće neće biti slučaj, ističe ministar obrazovanja i nauke, Ahmed Omerović.
„Ono što smatram najvažnijim je to da će novoosnovane visokoškolske ustanove imati obavezu da podnesu zahtjev za institucionalnu akreditaciju godinu dana prije završetka prve generacije kako ne bismo došli u situaciju kakvu sad imamo, da imamo osobe koje su završile određenu visokoškolsku ustanovu, a da ona nije akreditirana. Uz to, studijske programe koji su licencirani ćemo objavljivati na našoj web stranici.“
Predsjednik Komisije za visoko obrazovanje Skupštine Tuzlanskog kantona, Midhat Čaušević ove izmjene smatra značajnim, kao i predviđeni pojačani nadzor rada univerziteta.
„Imaćemo inspektora za visoko obrazovanje, što će sigurno unaprijediti rad. Zatim, kada je u pitanju zakonska legislativa, u posljednjih godinu dana načinili smo iskorake u suštinskom smislu gdje smo kazali da visoko obrazovanje nije profitabilna djelatnost, odnosno da visokoškolske ustanove nisu profitabilne institucije što hoće kazati da svu svoju zaradu, odnosno profit su dužni uložiti u poboljšanje standarda obrazovanja na području Tuzlanskog kantona.“
Za reguliranje stanja u visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona prethodnih mjeseci zalagali su se mladi ljudi iz Karton revolucije. Smatraju da se više ne bi trebalo događati da netko završi fakultet upitne vrijednosti.
„Sad je konačno stavljen taj nukleus da će se znati koje ustanove mogu izdavati diplome. Ukoliko ne rade u skladu sa zakonom da im se oduzima i licenca i akreditacija, da se konačno krene uspostavljati red sa tom inspekcijom i da barem napravimo korak naprijed za kvalitetnijim obrazovanjem, a ne da imamo univerzitete upitnog kvaliteta, diplome koje se potpisuju u kafanama i na drugim mjestima van univerziteta i da se na kraju krajeva zna da li diploma kada završite fakultet važi ili ne važi“, ističe Adi Selman iz Karton revolucije.
U tom smislu, naglašava predsjednik Komisije za obrazovanje u Skupštini Tuzlanskog kantona Midhat Čaušević, neophodan je jači nadzor institucija, odnosno predaniji rad na kontroli i implementaciji postojećih zakonskih rješenja kada je u pitanju visoko obrazovanje. On ističe da su privatni univerziteti realnost, ali da problem nastaje tamo gdje, između ostalog, nije više konkurencija između javnog i privatnog univerziteta u kvalitetu obrazovanja, već se usporedba između ta dva segmenta pravi po tome gdje je lakše završiti fakultet.
„Ogroman je problem kada veliki broj studenata sa javnog univerziteta, zbog nemogućnosti da odgovori adekvatno određenim obavezama na javnom univerzitetu, prelaze na privatni fakultet i završavaju sa određenim olakšicama. To je jedan segment. Drugi segment je da moramo uraditi dodatne napore da ono što je institucija nadzora visokoškolskih ustanova bude jasnija, transparentnija, odnosno da institucije rade svoj posao, da nam se ne dešavaju problemi kao što smo imali sa npr. Američkim univerzitetom gdje su studenti završili sve svoje obaveze, a ne mogu da dobiju diplome, jer se ispostavilo da ta visokoškolska ustanova ne ispunjava ni osnovne uslove ili da imamo fakultete, odnosno univerzitete koji, zbog različitih okolnosti, ne prođu proces akreditacije i onda ti studenti kao takvi dođu u situaciju da pripadaju svršenicima neakreditovanih ustanova.“
Posljednjih deset godina evidentno je kontinuirano smanjenje broja studenata na univerzitetima u BiH, pa se opravdanim postavlja pitanje treba li uopće razmatrati otvaranje novih visokoškolskih ustanova, odnosno je li potreban i broj postojećih. Čaušević kaže da će izmjene zakona gdje je naglašeno da visokoškolska ustanova ne može biti profitabilna institucija i da novac kojim raspolaže mora uložiti u razvoj obrazovanja, posljedično voditi zatvaranju određenog broja privatnih univerziteta, čija namjera nije ni bila razvoj obrazovanja.
„U jednom trenutku su određene privatne ustanove bile značajan izvor sredstava za osnivače fakulteta koji su dalje ta sredstva umjesto u razvoj obrazovanja usmjeravali u neke druge projekte. Žalosno je da ostvarite profit, a da taj profit ulažete u neku drugu djelatnost. Vi imate privatnih fakulteta koji nemaju svojih prostorija ili su neuslovne, nemaju dovoljnog i adekvatnog nastavnog osoblja, a ostvaruju velike profite koje ulažu u druge segmente. Ovim izmjenama će se smanjiti interes onih koji u obrazovanju ne vide onu suštinsku dimenziju, već isključivo profit. Da li će nastaviti egzistirati ovisi i o interesu studenata, a činjenica je da je svake godine sve manji broj svršenih srednjoškolaca, pa samim tim i studenata.“
Ministar Omerović tvrdi da se svi univerziteti stavljaju u ravan po propisima koje moraju ispuniti da bi mogli uopće raditi. U tom smislu, naglašava da su upisne kvote za ovu godinu ostale na nivou prošlogodišnjih, kao i da je dozvoljen upis studenata samo na fakultete koji imaju licencu. O izmjenama Zakona o visokom obrazovanju bi se krajem mjeseca trebala izjasniti i Skupština Tuzlanskog kantona.
Enisa Alibalić
