Naslovna Istaknuto Svetom misom i procesijom proslavljen je blagdan Tijelova u Tuzli

Svetom misom i procesijom proslavljen je blagdan Tijelova u Tuzli

152

Svečanom svetom misom i procesijom u Tuzli je proslavljen blagdan Tijelova ili Brašančevo – kako je u narodu prozvana ova  svetkovina. Svetu misu je u župnoj i samostanskoj crkvi svetih Petra i Pavla predvodio gvardijan fra Željko Nikolić, a nakon misnog slavlja je u tjelovskoj procesiji sa subraćom i okupljenim vjernicima nosio presveti oltarski sakrament kroz crkveno dvorište, u kojem su bile pripremljene četiri simbolične sjenice kod kojih se zastajalo u molitvi, čitanju i slušanju Božje Riječi.

U propovijedi je fra Željko spomenuo današnje vrijeme i problem čovjekove usamljenosti, kako osobne tako i kolektivne.

„Čovjek, s vremena na vrijeme, osjeti da je sam, neshvaćen i ostavljen od svih ljudi, da nema prijatelja ni saveznika, da je izručen samoći i očaju. Kako bi želio da se nađe pokraj dragog prijatelja, uz dušu koja ga razumije i prihvaća. Kad se Isus nalazio pred odsudnim trenutkom svoga života, kad je trebalo da se rastane od svojih učenika i kad se ispunilo vrijeme da „odlazi k Ocu“, ali prije toga da se popne na Kalvariju i bude razapet na križ, prije odlaska, pozvao je svoje učenike za stol: blagovao je s njima pashalnu večeru. Prvi su kršćani, sudjelujući na svakoj euharistiji – misi, blagovali euharistijski kruh i pili vino, s dubokim uvjerenjem da su „sudionici tijela i krvi Gospodnje“, da se Isus nalazi među njima i u njima. Nakon mise su blagovali ono što su donijeli u tzv. „gozbi ljubavi“, osjećajući se svoji među svojima. Znali su da nisu sami, nego da se nalaze u jednom velikom zajedništvu među sobom i s Bogom“,  rekao je u svojoj propovijedi fra Željko Nikolić.

Na ovaj dan Crkva diljem svijeta iznosi iz crkvenog prostora presveti sakrament kako bi njegovim nošenjem seoskim i gradskim ulicama posvjedočila trajnu Kristovu prisutnost među Božjim pukom. Svetkovina Tijelova je povezana s procesijama. Prva tjelovska procesija  održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama.

U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli, nosi i baca cvijeće u znak ljubavi prema euharistijskom Isusu i odanosti njegovoj Crkvi. Sudjelovanjem u procesiji posvjedočuje se put za Kristom, vjera i poštivanje kršćanske tradicije i običaja. U našem narodu je Brašančevo među prvim „ljetnim“ svetkovinama i duboko je ukorijenjeno u pučku pobožnost i narodni život, to više što je ovaj blagdan povezan s brašnom i kruhom koji su svakodnevna ljudska potreba. Blagdan Tijelova se u Crkvi pojavljuje u 13. stoljeću kada se augustinskoj redovnici sv. Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punog mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao jednu svetkovinu koja Crkvi nedostaje a kojom bi se častio presveti oltarski sakrament. Na molbu sv. Julijane mjesni biskup Robert de Thorote je u svojoj biskupiji dao uvesti blagdan Presvetog tijela i krvi Kristove – sv. Euharistije.     Sv. Julijana i njeni suvremenici širili su ideju toga blagdana u cijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje tijela i krvi Kristove vezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u Italiji.

Jedan je svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo tijelo i krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru. Nakon ova dva događaja tadašnji papa Urban IV., 1264. godine, objavljuje bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije),  želeći tu svetkovinu  proširiti na cijelu Crkvu. No brza smrt ga je spriječila u tome.Tek u 14. st. papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Katoličku crkvu.

Noseći Presveto u svečanoj povorci i blagoslivljajući njime ne samo one nazočne već cijeli svijet, kršćani se u isto vrijeme podsjećaju kako oni sami svojim životom moraju biti žive pokaznice i biti izvor blagoslova za svijet. Kršćani na Tijelovo ne idu u procesiji da bi nešto demonstrirali ili protiv nečega protestirali, već da pokažu da kao hodočasnici stupaju za Kristom prema konačnom cilju svoga života. Zato je Tijelovo prava prilika da se svaki kršćanin ozbiljno zapita kako predstavlja Krista u svijetu.

Mladen Bosankić