U prihvatnim centrima u BiH zabilježen je blagi pad broja migranata u odnosu na razdoblje od prije dvadesetak dana. Generalno promatrano u 2022. godini, prilično mirna slika kada je ova problematika u pitanju, s obzirom da nisu zabilježene veće migracije u prvoj polovini ove godine.
Situacija se djelimice promijenila prije otprilike 2 mjeseca, kada Služba za poslove sa strancima BiH bilježi razdoblje većih migracija. Taj trend zadržao se do prije dva tjedna kada je broj migranata u prihvatnim centrima bio oko 3 300. Danas ih je 2600, uz podatak da sve manji broj njih podnosi zahtjev za azil sa željom da ostanu u BiH. To nam, kako je istaknuo zamjenik direktora za poslove sa strancima BiH Mirsad Buzar, govori da je naša zemlja uglavnom tranzitna zona za većinu njih i da je njihov krajnji cilj neka od zemalja EU.
“Skoro 98 posto migranata izražava namjeru za traženjem međunarodne zaštite od BiH, ali je manje od 2 posto onih koji zaista krenu u dalju procedure, odnosno registracija i faktički podnošenje zahtjeva za azil, uz čekanje da se ta procedura završi. S druge strane, mislim da je do sada odobreno možda desetak izbjegličkih statusa licima koja su izražavala namjeru i podnosili zahtjev za azil u BiH. Dakle, veoma je mali broj zaista onih koji žele da ostanu tu, jer kažem prema statistikama, kada pogledamo, oni vide BiH samo kao jednu tranzitnu zemlju”, dodao je Buzar.
A zašto je to tako, razlog leži u činjenici da kod većine, možda i nisu dobrodošli u naše društvo, bilo da su to svjesne ili nesvjesne reakcije. Stoga je opravdanim postaviti pitanje koliko mi ustvari i želimo njihovo prisustvo ovdje i koliko se naše vlasti, ali i sami građani trude da se veći dio njih integriše u bh.društvo. Direktor Caritasa Švicarske Daniel Bronkal smatra da im nije dovoljno pružiti samo utočište kroz tranzit, nego raditi i na drugim stvarima.
“Nažalost slika migranata u BiH nije baš najbolja. Čujemo dosta negativnih stvari uglavnom popraćenih kroz medije. Jedan od ciljeva treba da bude da se omogući migrantima i onima koji se prijavljuju za azil da ustvari promijene sliku naroda da se više integrišu u naše društvo. Moraju se pronaći načini kako pružiti prilike migrantima, kako osvjestiti narod da oni koji ostaju ovdje, budu dio našeg društva”, kazao je Bronkal.
Ono što posebno zabrinjava je odnos vlasti, pa je većina migranata prepuštena na teret humanitarnih, nevladinih organizacija i upornih pojedinaca, koji su nerijetko i stigmatizirani u društvu. Ravnatelj Caritasa BiH, Tomo Knežević kaže da je više očekivao, posebno od tuzlanskih organa vlasti, gdje se migranti uglavnom vrlo kratko zadržavaju.
“Očekivao sam od Tuzle, koja je uvijek pokazivala jednu određenu širinu na bosanskohercegovačkom prostoru, malo više uha i sluha, na jedan prihvatljivi način kako i za politiku, tako i za žitelje Tuzle, a opet da nitko od migranata ne umre pred našim vratima. Nadam se da će se ta situacija promijeniti. Imati uha za one koji rade već. Ne da nešto novo poduzimaju, već da su im vrata uvijek otvorena, kad im treba jedna administrativna potpora, da ostvare svoje poslanje”.
Sliku o odnosu prema migrantima u BiH dodatno kvari i činjenica da ih od početka migrantske krize otvoreno ne žele vlasti Republike Srpske, u kojoj nije dozvoljen niti jedan kamp niti prihvatni centar za ove ljude i da se na teritoriju tog bh. entiteta, kroz koji prolaze migranti, uglavnom brinu pojedinci-humanitarci. Sva četiri prihvatna centra za migrante smještena su na području Federacije BiH, i to po dva u Unsko-sanskom i Sarajevskom kantonu.
Mirel Čeliković
