Naslovna Istaknuto Prirodne ljepote i poštanska povijest Bosne i Hercegovine (1): MILJACKA

Prirodne ljepote i poštanska povijest Bosne i Hercegovine (1): MILJACKA

Piše: Berislav Sekelj

Na Bosnu i Hercegovinu, zbog njenih veličanstvenih prirodnih ljepota, raznolikosti vjera, kultura i jezika, te gostoljubivosti ljudi, cijeli svijet oduvijek gleda sa simpatijama. Istina je i to, da su filatelija i poštanska povijest stare Bosne i Hercegovine, također jedno od najomiljenijih područja filatelističkog sabiranja, napisao sam u svojoj knjizi “Poštanska povijest BiH 1878 – 1918”.

Pralje na Miljacki

Ako se malo vratimo u prošlost, u vrijeme Austrougarske okupacije BiH, uočit ćemo da je i tada bilo putopisaca i istinskih ljubitelja prirode, koji su putovali i detaljno opisivali njene prirodne ljepote.U to vrijeme tek izgrađenih željezničkih pruga i cesta, kojima su se, kao nekom čudu, mnogi tada divili, priroda se doimala netaknutom i zbog toga još ljepšom.Tu netaknutu prirodu narušavali bi samo povremeni prolasci vlakova, poštanskih kočija, ponekog automobila, zaprežnih kola ili stada stoke.Kako je Bosna i Hercegovina pretežito brdovita zemlja, glavni putovi i željezničke trase slijedili su većim dijelom njene prekrasne rijeke, bilo da su vijugale zelenim dolinama ili se probijale neprohodnim kanjonima.
Možemo li povezati te prelijepe predjele stare Bosne i naš hobi, filateliju i poštansku povijest?

Pogled na Miljacku s lijevom obalom.

Naravno da možemo, i zato ćemo danas krenuti putem od izvora rijeke Miljacke, pa do njenog ušća, kako ga je opisao veliki ljubitelj prirode i putopisac Rudolf barun Maldini Wildenhainski, tamo davne 1912.godine.

Stara pošta Sarajevo, preuređena i otvorena 1.12.1910. godine
Volksbad, narodno kupalište na Miljacki, oko 1905. godine
Tvornica duhana uz Miljacku, oko 1910. godine
Turska kavana (na rijeci Miljacki), 1901. godine
Vereinshaus – zgrada Narodnog kazališta otvorena 1899. g. kao Društveni dom, centar kulturnih zbivanja u gradu
Appelova obala, most preko Miljacke gdje je izvršen atentat 28. 6. 1914.
Pogled na Miljacku s lijevom obalom.
Appelquai, Appelova obala dobila je ime po vojnom komandantu i poglavaru Bosne i Hercegovine Johannu Appelu, 1910. godine
Stanica Pale, oko 1910. godine
Razglednica Mokro, oko 1905. godine

“Na istok od glavnoga grada ponosne Bosne, od šeher-Sarajeva, dolazi se na izvor rijeke Miljacke.
Ta rijeka izvire ispod obronaka visoke gore Romanije, a nastaje od dva potoka i to : od Paoštice ili paljanske Miljacke, nazvane po mjestu Pale, koja izvire između Romanije planine i Viteza, i Mokrančice ili mokranjske Miljacke, prozvane po mjestu Mokro, koja izvire blizu Kodinog sela pod Romanijom sjevero-istočno od Mokrog i nastaje od više gorskih potoka.Ti se potoci sjedinjuju nedaleko Sarajeva ispod ruševina Hodidjeda i teku tada pod imenom Miljacke kroz Sarajevo u prostrano sarajevsko polje prema zapadu.Na sutoku paljanske i mokranjske Miljacke stoje na visokoj vrleti ostaci zidina starog grada Hodidjeda, te znamenite obrambene točke pod kraj srednjeg vijeka.Čitav im taj put od izvora pa do ušća traje tek nekih šest sati.
Vrelo Paoštice ili paljanske Miljacke je maleno, dok je vrelo Mokranjčice ili mokranjske Miljacke veće.Tu ti pišti voda sa više strana prebacujući se žurno preko valutica (riječni šljunak) i gorskog kamenja.Razni gorski vrhunci obrasli što bjelogoricom, što crnogoricom, ukrasuju još više taj kraj, u kojem se nalazi lječilište Pale.

Bistrik stanica, oko 1910. godine
Razglednica Bistrik, oko 1910. godine

U to vrijeme mjesto Pale, omiljeno sarajevsko izletište, imalo je oko 450 stanovnika, željezničku stanicu na pruzi Sarajevo-Vardište, garnizon, oružničku postaju, osnovnu školu i pilanu.Pošta Pale otvorena je 20.12.1902. godine, međutim, kasnije, negdje početkom prvog svjetskog rata, je zatvorena. 16.2.1916. ponovo je otvorena, ali kao poštarnica (pomoćna pošta), što znači da je izgubila status vojne pošte.Željeznička pruga Sarajevo – Vardište, na dijelu kroz Pale, bila je trasirana upravo uz paljansku Miljacku.

“Ima pustih golijeti i krševitih gudura, ali kruna svih tih ljepota je Romanija, kojom je, kako narodna pjesma kaže jezdio junački Kraljević Marko.Bajne li tišine u tom gorskom kraju, da ju ne oživljuje bistra voda i klopot mlinova kašikara.”

Bendbaša četvrt, oko 1910. godine

Mokro, malen gradić s 575 stanovnika, smješten na obroncima Romanije, na poštanskoj liniji Sarajevo – Mokro – Podromanja – Sokolac, udaljen od Sarajeva 28 km.Imao je osnovnu školu, te šumariju s pilanom Moritza Spitzera.Pošta Mokro otvorena je početkom okupacije 15.10.1878. kao pokretni poštanski ured (prvo Etappen-Postamt XXI, zatim XXIII i na kraju XXXVI). Pokretni poštanski uredi pretvoreni su 16.11.1879. u stalne vojne pošte (Militärpost), pa je tako i Mokro dobilo svoju Militärpost XXXVI. Pošta je zatvorena 30.9.1890., da bi kasnije, 16.1.1909. u Mokrom bila otvorena poštarnica.Poštanska linija Mokro – Sarajevo bila je usklađena s voznim redom želj.pruge Sarajevo-Vardište, a odvijala se cestom koja je vodila upravo uz mokranjsku Miljacku.

“Miljacka natapa i zelene livade i vlaži polja, koja su rijetka. Za jeseni i proljeća može nabujati pa počini dosta štete obližnjem žiteljstvu.Miljackom plove hitre pastrve i druge manje ribice, a na gdjekojim mjestima naći ćeš i ukusnih rakova.Krasnu li oni u toj, pomislio bi čovjek, gorskoj tišini uživaju slobodu; no to nije tako.I njih znade uzbuniti i natjerati u škripac vješta ruka okretnoga Bosanca, koji ih tu što udicom što mrežom, a i golom rukom umije uhvatiti i večeru prirediti. Putuješ li pješke od izvora Miljacke do ušća njezina, naužit ćeš se mnogih krasota, koje te tu okružuju.Osobito je krasna dolina Mošćanice s njezinih izvora, iz kojih se dovadja u Sarajevo pitka voda. Na utoku Mošćanice u Miljacku krasno je pristanište i sastajalište gostiju iz Sarajeva, a nedaleko i znamenita Kozija ćuprija. Zatim se stere ubava dolina kod Sarajeva, sa svojim izvorom Pjenkovac. Ona je vrlo uska, jer ju zatvaraju s jedne strane i s druge strane gole pećine i travom obrasli vrhunci, kuda pase krotka janjad i svojeglave kozice, te po koja mala kravica bosanske pasmine.Tu je i kupalište.Tako uokolo razgledajući gledaš i novu željezničku prugu, koja vodi na srpsku i tursku granicu.Čovjek se upravo mora diviti remekdjelu, što ga je proizvela ljudska ruka.S punim se pravom može reći, da ova novosagradjena željeznička pruga vodi preko bosanskog Semeringa. U samom Sarajevu prima Miljacka još potočić Bistrik, po kome se i onaj kraj Sarajeva nazivlje Bistrik-mahala.”

Bistrik, gradski kotar s oko 8400 stanovnika, kolodvor na istočnom izlazu iz Sarajeva, na pruzi Sarajevo – Vardište.

“U Miljacku se još slijevaju potoci : s lijeva Sušica i Kovačić, a s desna Mutni Potok, Koševo i Lukavica.Tu se poredalo preko Miljacke u samom gradu sedam ovećih mostova, koje kameni, ističući se svojom starom gradnjom, koje opet željezni.Nu svi ti mostovi i nužni su za prostrano Sarajevo, gdje oživljuju dugačke obale Miljacke, koje su marljivi Bosanci lijepo učvrstili čvrstim isklesanim kamenjem od gradske vijećnice pa sve do duhanske tvornice 1 km duljime, da ti je tu milota šetati.

Glavni grad Sarajevo, prema popisu stanovništva iz 1910.godine, imao je 51.872 stanovnika.Prema vjerskoj pripadnosti ; 18.460 muslimana, 17.897 katolika, 8420 pravoslavaca, 4895 sefarda, 1400 ostalih židova, 547 evangelista i 114 grkokatolika.Grad je bio razdjeljen na 7 kotara ; Čaršija, Koševo, Bjelava, Kovači, Grad, Hrvatin i Bistrik Čobanija.Sarajevo je jedinstven grad u Europi gdje su ravnopravno izmiješani pripadnici različitih vjera i nacionalnosti, a to je također bila karakteristika cijele Bosne i Hercegovine sa svim njenim gradovima i selima.
U Sarajevu su bile smještene sve važnije državne institucije, počevši od državne uprave, vojnih ustanova, školskih ustanova i zavoda, zdravstvenih zavoda, financijskih institucija, institucija za trgovinu i obrt, poštanske uprave, muzeja, kazališta, kulturnih društava i zaklada, turski i njemački konzulati, te kompletna gradska uprava.Grad je imao električnu i telefonsku mrežu, plinovod, vodovod i kanalizaciju.Uz nekoliko industrijskih postrojenja i tvornica, razvijeni su bili obrt i kućna radinost.Grad bogate povijesti i centar povijesnih zbivanja.Nakon atentata na nadvojvodu Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju 28.6.1914.g. počeo je Prvi svjetski rat.Rat je imao dalekosežne posljedice na B&H i završio je raspadom Monarhije.Promet u gradu odvijao se željeznicom i gradskim elek.tramvajem širina (kolosijeka 7,60 m). Želj.kolodvori bili su u Novom Sarajevu i Bistriku (ist.dio grada). Omiljena izletišta bila su ; Ilidža – Vrelo Bosne ( 30 min lokalnim vlakom od stanice «Tvornica duhana»), Lukavica – Kobiljdol 10 km, Vogošća – Čevljanovići 17 km (vučna željeznica), Podlugovi 1 sat željeznicom, Ivan sedlo 2 sata željeznicom, Trebević s turističkom kućom na vrhu i Observatorij na Bjelašnici.

Austrougarska vojska osvojila je Sarajevo 19. 8. 1878.

Pošta Sarajevo otvorena je početkom okupacije 19.8.1878. kao pokretni poštanski ured FELDPOST – EXPOSITUR. Prema Z.Pillaueru, u Sarajevu su djelovale FELDPOST – EXPOSITURE 1, 4, 6, 20 i 50.
Pokretni poštanski uredi pretvoreni su 16.11.1879. u stalne vojne pošte (Militärpost), pa je tako i Sarajevo dobilo svoju Militärpost XXXII.

SARAJEVO 1, pošta otvorena 1.12.1910. (nova glavna pošta)
SARAJEVO 2 – MILIT.FILIAL-POSTAMT, pošta otvorena 25.11.1885. (zgrada Zemaljske vlade)
SARAJEVO 3 – LAGER, pošta otvorena 1.7.1902.
SARAJEVO 4 – LANDESBANK, pošta otvorena 1.4.1910. (zgrada Zemaljske banke)
SARAJEVO 5 – LANDTAG, pošta otvorena 1.11.1910. (zgrada Gradskog poglavarstva)
SARAJEVO 6, pošta otvorena 15.6.1912 – 31.5.1915. (privatna zgrada)
SARAJEVO 7, pošta otvorena 16.5.1914. (stara poštanska zgrada kod Konaka)
SARAJEVO – HOFPOSTAMT, pošta otvorena 26.5.1910. – 4.6.1910.
Pošta otvorena samo za vrijeme carevog posjeta Bosni i Hercegovini.

Kad si tako sve čare i krasote od izvora pa do Sarajeva i sarajevskog polja pregledao, eto te naskoro spram Ilidže – kupališta svjetskoga glasa i spram vrela Bosne, u koju utječe od Ilidže više na sjever rijeka Miljacka. Ušće Miljacke je dosta široko i napunjeno što valuticama što prudjom i pijeskom, po kojem rogoz uz mahovinu i drugi korov uspijeva.

I tako smo došli do kraja puta rijeke Miljacke, vidimo se u slijedećem broju, kad ćemo opet krenuti na put, ali uz neku drugu bosansku ili hercegovačku rijeku.