Danas je preminuo Zlatko Jugović, glumac, dramski pisac, redatelj i novinar iz Živinica.
“Ostat će velika praznina u pozorišnoj umjetnosti, a još veća u našim srcima. Tvoja ljubav prema pozorištu niakda neće umrijeti, ti nastavljaš živjeti u svojim djelima, u našim mislima, sjećanjima, uspomenama, pozorišnim iluzijama”, ovim riječima od ovog dragog umjetnika oprostio se na svom facebook profili direktor Bosanskog kulturnog centra u Živinicama Elmir Krivalić.
“Duboko me potresla vijest da je preminuo veliki umjetnik, prijatelj, pisac, glumac i novinar Zlatko Jugović. Dragi Zlatko, hvala ti za sve prelijepe tekstove, uloge, druženja, putovanja i osmijehe koje si izazivao svojom duhovitošću. Hvala ti što si bio moj vjetar u leđa”, napisala je istaknuta glumica Remira Osmanović.
posljednjih mjeseci Zlatko Jugović je vodio bitku s bolešću, a ovo što je i sam prije godinu dana napisao o tome:
“Cio svoj život pisao sam drame, ali nisam mogao ni slutiti da ću pod svoje stare dane doživjeti jednu dramu. Prije neki dan sjedeći u svom stanu na mene je pao plafon. Uzrok tome i drugim nevoljama pod čijim teretom živim zadnjih dana je taj što je moj novi komšija postao kontraverzni Hariz Čokić zvani Sjeverac, i koji je bez ikakvog odobrenja krenuo u preuređenje stana, prilikom čega su jake Hilti bušilice uslijed svog djelovanja prouzrokovale oštećenja plafona u mom stanu na više mjesta.
Novom komšiji koji je na neki način svojevoljno zaposjeo cijeli stambeni objekat i prateće prostorije, obratili smo se više puta moja supruga i ja, ali isti nas je vrijeđao, a jedne prilike na moju suprugu fizički nasrnuo nakon čega je zatražila i ljekarsku pomoć. Policija je do sada intervenirala tri puta, ali se nije promijenilo ništa. Nedavno je inspekcija obustavila radove na preuređenju stana, i trenutno vlada privremeno zatišje, dok novi komšija planira da probija ploče kroz moj stan kako bi proveo neke cijevi, i planira ko zna šta, iako bez moje saglasnosti kao etažnog vlasnika na to nema pravo. Ono što znate o meni je da sam teško bolestan, i da se jedva krećem i slabije govorim nakon moždanog udara, a svaka stresna situacija mi pogoršava zdravstveno stanje, u svom stanu živim 50 godina, a sve te godine aktivan sam u svim životnim sferama ovoga grada, dobitnik mnogobrojnih priznanja i nagrada.
Danas, ipak, te nagrade ne vrijede i nema ko da me zaštiti od bahatog komšije koji planira preuređene cijelog objekta bez ičije saglasnosti i projekta. Kakav je to čovjek koji napada starije ljude koji samo žele da žive svoju mirnu starost? Ovim putem se obraćam svima vama, da znate sa čim se borimo supruga i ja, koliko smo ugroženi u sred jednog grada u kome smo proveli život i trudili se doprinijeti nekim uzvišenim vrijednostima koje su izgleda danas izgubile smisao.
Danas ugled i moć imaju novi bogataši koji prisvajaju tuđa prava i narušavaju mir i zdravlje ljudi koji su drugačiji od njih. Zamislite koliko je teško podnijeti spoznaju da su vam leđa okrenule institucije koje treba da vas štite? Teško je kada moram svaki tren strahovati da li će se ponovno na mene obrušiti plafon, da li će vlaga oštetiti zidove na kojima vise priznanja gdje uz moje ime uvijek stoji naziv mog grada, a u tom gradu ja sam danas, izgleda zaboravljen”./Vaš Zlatko Jugović/
