Mještani Par Sela, nakon što je pao obilan snijeg, već drugi dan su bez električne energije, u potpunoj neizvjesnosti i ogorčenju koje je odavno preraslo u revolt.
Ulaz u Grad Tuzlu iz Sarajeva, s Međunarodnog aerodroma Tuzla potpuno je u mraku. Stanovnici koji su udaljeni deset minuta vožnje od Grada prepušteni su mraku, hladnoći i tišini institucija koje bi morale reagirati.
A problem nije od jučer. Na njega mještani upozoravaju godinama, kroz prijave, apele i obećanja koja su se redala iz mandata u mandat. Svaki put ista priča – privremena sanacija, kratkotrajno rješenje i nova garancija da će „ovaj put problem biti trajno riješen“. Međutim, stvarnost na terenu demantira svaku izgovorenu riječ.
Dvodnevni prekid napajanja električnom energijom nije samo tehnički kvar, nego izravan udar na osnovne životne uvjete. Bez struje su domaćinstva, stariji, djeca, kronični bolesnici… Usprkos svemu, konkretnih odgovora i rokova nema.
Mještani s pravom pitaju: koliko još puta moraju ostati u mraku da bi ih netko shvatio ozbiljno? Koliko obećanja mora biti prekršeno prije nego što nadležni priznaju da je problem u sustavu i kod nadležnih da zahtijeva trajno, a ne kozmetičko rješenje?
Par Selo nije izoliran slučaj, ali je primjer ignoriranja građana koji uredno plaćaju usluge koje ne dobijaju. Dok se odgovornost prebacuje s jedne institucije na drugu, stanovnici ovog mjesta ostaju taoci nebrige, improvizacije i dugogodišnjeg nemara. Do kada?
Maja Nikolić
