Osamdesete su bile zlatno doba domaće televizije. Desetljeće kultnih serija, kvizova i lica koja su obilježila jednu epohu. Od Smogovaca, preko Kviskoteke, do prvog kuhara koji je postao televizijska zvijezda – televizijske osamdesete ostavile su neizbrisiv trag u popularnoj kulturi.
Djeca i mladi bili su očarani kultnim “Smogovcima”.
“Smogovci” su donijeli na male ekrane svijet zagrebačkih ulica, kvartova, kuća i stanova. Vidimo modernizacijski kontrast stambenog nebodera podno kojeg se nalazi zaselak. Serija, naravno, ima refleksije na tadašnje društvene okolnosti. Ne nužno političke, ali svakako ekonomske i društveno-ekonomske, pa se očituje i odraz ekonomske krize. Tu je i dašak glamura koji je gotovo mala lokalna imitacija dinastije. Vidi se ta umreženost strane serije i njezin utjecaj na neka zbivanja u domaćoj seriji, analizirao je povjesničar Igor Duda.
Sve o Smogovcima otkriva i književnik Hrvoje Hitrec.
“Po prvoj knjizi napravio sam prvi scenarij za seriju, a nakon nekog vremena počeo sam pisati scenarije za sljedeće sezone. Zatim sam te scenarije pretvarao u prozu. Na snimanjima gotovo da nisam bio prisutan, možda jednom ili dvaput. Scenarist zapravo nema što tražiti na snimanju. Nisam davao sugestije ni oko glumaca. Sve je bilo prepušteno redatelju, Milivoju Puhovskom, koji je sjajan redatelj. On nije dirao moj tekst, nije ubacivao ništa svoje niti imao posebne zahtjeve – držao se teksta od prve do zadnje rečenice”, kaže Hitrec.
“Njegova velika zasluga je što je pronašao te klince, tu djecu. Išao je po školama, radio audicije i odabrao ih jako dobro. Kasnije, kako sam ih upoznavao i kako su rasli kao glumci, počeo sam na neki način pisati i prema njima” priznaje Hitrec.
Iako je pisano za djecu, seriju su gledali apsolutno svi.
“Od dječje serije postupno se pretvarala u obiteljsku, zatim smo ubacivali i krimi elemente, pa čak i znanstveno-fantastične, a na kraju i ratne. To je bilo svojevrsno igranje žanrovima. A s druge strane, Smogovci su i dokument o Zagrebu osamdesetih godina”, zaključio je Hrvoje Hitrec.
Godine 1980. počinje se prikazivati kviz Kviskoteka.
Bez uspješne Kviskoteke ne bi bilo nijednog od kvizova koje volimo gledati.
Autor kviza bio je Lazo Goluža, a prvog voditelja Ivana Hetricha naslijedio je Oliver Mlakar.
“Inzistiralo se na kvaliteti pitanja. Veliki Lazin doprinos bio je u tome što je u počecima čak 90 posto sadržaja Kviskoteke napisao on sam”, ističe televizijska urednica Maja Jurković.
“Kviskoteka je bila prozor u svijet ljudima iznimnih intelektualnih kapaciteta. Nije bila ograničena samo na područje Hrvatske, nego je obuhvaćala širi kulturni prostor. Svi koji su mogli nešto pridonijeti i koji su se mogli ravnopravno natjecati bili su pozivani i sudjelovali u kvizu”, kaže televizijski urednik Igor Grković.
“Imali smo vrlo opsežno testiranje natjecatelja. Kroz testiranja je prolazilo između 15 i 16 tisuća ljudi. Stvari su morale biti ozbiljne jer je zabava ozbiljna stvar, ali istodobno su morale imati sve ono zbog čega se igra baš taj kviz, a ne neki drugi”, pojašnjava Jurković.
Uz Kviskoteku, Oliver Mlakar bio je domaćin i vrlo popularne kulinarske emisije “Male tajne velikih majstora kuhinje” koja je kuhara Stevu Karapandžu promovirala u jugoslavensku zvijezdu.
“Nakon što bih odradio svoju smjenu u hotelu, dolazio bih na snimanje oko pola tri ili tri. Do osam navečer supruga i ja smo već mogli ići u kino. Snimili bismo dvije emisije. To je išlo fantastično, postojala je posebna kemija u cijeloj ekipi. Jednom smo čak snimili i četiri emisije, prisjeća se.
U arhivskim snimkama Karapandža demonstrira svoj prepoznatljivi stil kuhanja.
Prisjeća se i reakcija gledatelja koji su često mislili da se jela doista pripremaju u nekoliko minuta.
“Bilo je jako smiješnih pitanja: “Kako on to može skuhati za pet minuta?” Mi smo, naravno, imali već pripremljeno zamjensko jelo i samo ga pokazali”, objašnjava.
