Roditelji djece stradale na Kapiji 1995. godine, pravdu nikada još nisu dočekali jer 26 godina poslije i jedini osuđenik za zločin na Kapiji, Novak Đukić, je na slobodi u Srbiji.
Institucije Bosne i Hercegovine nikada nisu zatražile njegovo izručenje, niti je pravosuđe u Srbiji, iako postoji takav ugovor između Bosne i Hercegovine i Srbije, obnovilo sudski postupak za Đukića.
Činjenica je da iza svega stoji politika, odnosno da je Đukić zapravo samo protuusluga Bosne i Hercegovine Srbiji za neke tamošnje oslobađajuće presude.
Podsjećamo, Đukić je, kako stoji u presudi, pravosnažno osuđen na zatvorsku kaznu zbog eksplozije projektila ispaljenog iz topa sa srpskih položaja na Ozrenu na tuzlanskom trgu Kapija, 25. svibnja 1995. godine.
Nakon što je pobjegao u Srbiju, tamo je prije nekoliko godina organizirana rekonstrukcija cijelog događaja. U Srbiji je potrošen ogroman novac za takvu ponovnu balističku procjenu, čiji je zaključak, kako prenose tamošnji lokalni mediji, da masakr nije mogla izazvati granata ispaljena sa srpskih položaja na Ozrenu.
Tko je dao nalog i tko je platio to ponovno vještačenje nikada se nije doznalo, iako je odmah jasno da je sve to moralo biti enormno skupo, s obzirom da se u tu svrhu gradila kopija tuzlanskog trga i da su angažirani inozemni stručnjaci, njih petorica iz Francuske, Izraela i Češke.
Ono što je posebno zanimljivo jeste činjenica da su ovi vještaci u cilju ponovne balističke procjene izvodili eksperimente na vojnom poligonu u Nikincima, na kojem je napravljena replika tuzlanskog trga Kapija – sazidane su zgrade, postavljeni automobili i lutke na lokacijama i udaljenostima kako je to na osnovu snimaka, fotografija i svedočenja prisutnih utvrđeno u zvaničnoj istrazi.
Također, nema odgovora ni na pitanje zašto je rađeno ponovno vještačenje ako po zakonu Srbije domaći sud ne može promijeniti činjenični opis kaznenog djela iz presude bosanskohercegovačkog suda. I ako je, uz to, tijekom sudskog procesa, što uopće nije pravilo, i Đukićeva obrana imala svog vještaka.
Zanimljivo je da je Đukić tijekom suđenja u BiH tvrdio da nije kriv, ali istodobno nije nikada ukazao na moguće druge krivce. Čak je naveo i kako će otići da se pokloni žrtvama Kapije, za koje je na suđenju rekao kako su nevino stradali:
„Osuđujem sve ratne zločine, a posebno ovaj ratni zločin na Tuzlanskoj kapiji. Žao mi je tih ljudi što su nedužno stradali. Ja nisam uzrok toj posljedici.“
Ipak, Novak Đukić je pravosnužno osuđeni ratni zločinac kojeg zvanične pravosudne institucije u BiH promatraju kao bjegunca. Zašto bosanskohercegovački organi ne poduzimaju sve one akcije koje bi trebali, da se on vrati tamo gdje mu je mjesto, a to je zatvor, stvar je politike. Što se tiče srbijanske strane, to je po tko zna koji put pokušaj da se stvari izrelativiziraju, odnosno negiraju.
Ono što je posebno zabrinjavajuće u vezi sa zločinom na Kapiji je negiranje zločina koji je utvrđen u procesu protiv Novaka Đukića, a u kojem je on pravosnažno proglašen krivim. To je nastavak politike koja omalovažava žrtve i njihove patnje i onemogućava bilo kakvu diskusiju o pomirenju i činjenicama o ratu
Na području Tuzlanskog kantona 25. svibnja je proglašen Danom žalosti, a večeras u 20.55 sati bit će oglašene sirene, uz podsjećanje na najtužniji događaj u povijesti ovog grada.
M. Nikolić
