U prigodi 125. obljetnice osnutka župe sv. Dominika u Goraždu (1899.-2024.) te izgradnje nove katoličke crkve u čast bl. Drinskim mučenicama u tom gradu objavljena je monografija župe Goražde autora prof. Antona Šarca
U prigodi 125. obljetnice osnutka župe sv. Dominika u Goraždu (1899.-2024.) te izgradnje nove katoličke crkve u čast bl. Drinskim mučenicama u tom gradu, u nakladi Medijskoga centra Vrhbosanske nadbiskupije objavljena je monografija župe Goražde Pogled u istočnu Bosnu – Tragom katoličke baštine u Gornjem Podrinju, autora prof. Antona Šarca.
Kroz šest poglavlja, u čijem su središtu tri grada – Goražde, Višegrad i Rogatica, s više manjih mjesta u njihovoj okolici, djelo nastoji progovoriti o mnogim aspektima života, vjerskog i svjetovnog – kulturnog, prosvjetnog, gospodarskog, pa i političkog – katoličkih stanovnika na području Gornjeg Podrinja, odnosno teritorija obuhvaćenim granicama župe Goražde. Riječ je ne samo razdoblju o 125 godina od utemeljenja župe, nego i o stoljeću i pol obnovljene prisutnosti Katoličke Crkve u gornjodrinskom kraju, ali s pogledom u duboku prošlost Crkve u ovom kraju koja, poput rijeke ponornice, kroz tolika stoljeća živi, utihne i ponovno izvire.
Ovaj dio naše zemlje, metropolije i nadbiskupije, na kojemu se tijekom stoljećȃ možda najjasnije očitovala sva teška sudbina i Crkve i naroda u ovoj zemlji, ima uistinu osobitu prošlost, umnogome drukčiju u odnosu na većinu drugih krajeva i župa. Ponajprije zbog zbivanja u Drugom svjetskom ratu koja su ostavila snažne i trajne posljedice na njezin daljnji život – stradanja, uništavanja i raseljavanja, ali i svih događaja vezanih uz posljednji rat koja su podjednako pogađala sve stanovnike ovoga kraja, s pravom se smatra mučeničkom župom. Zajedno s tolikim ljudima, nepovratno su stradala i sakralna zdanja te kulturalne i prosvjetne institucije, kao i brižno čuvano arhivsko i umjetničko blago. Stoga je ovo djelo, unatoč nedostatku arhivske građe uništavane u proteklim ratovima i poraćima, u najvećoj mjeri pisano na temelju građe pohranjene u arhivu Vrhbosanske nadbiskupije, Arhivu Bosne i Hercegovine te Austrijskom ratnom arhivu, a upotpunjeno pisanom i fotografskom dokumentacijom iz privatnih zbirki onih obitelji čiji su preci do ne tako davno živjeli na ovom prostoru, kao i izvješćima u nadbiskupijskim glasilima Vrhbosni, Katoličkom tjedniku i drugim periodičnim izdanjima.
Mnogi katolici pristigli u drugoj polovici 19. te početkom 20. stoljeća iz raznih pokrajina ondašnje Austrougarske Monarhije svojim su životom i radom, prinosom razvoju kulture, prosvjete, gospodarstva, arhitekture, kao i razvojem duhovnosti obilježili povijest i obogatili cjelokupan gornjodrinski kraj. Mnogi među njima – Hrvati, Slovenci, Česi, Poljaci, Slovaci, Mađari, Austrijanci, Moldavci i dr. – pridonosili su bogatstvu višenacionalnog mozaika gornjodrinskoga kraja te dali značajne prinose onome čime se Goražde, Višegrad, Rogatica i druga manja mjesta ovoga dijela zemlje danas diče. Bili su to često predvodnici gospodarskoga razvoja i kulturalnog procvata ovoga podneblja, promicatelji razvoja društvene svijesti ili uopće prvaci u raznim društvenim i gospodarskim granama – industrijalci, arhitekti, liječnici, ljekarnici, učitelji, fotografi, kinooperateri i toliki drugi intelektualci i obrtnici.
Oslikavajući portrete obitelji i pojedinaca, nastojalo se očuvati od zaborava toliki niz zaslužnika ne samo za razvoj Crkve u ovom kraju, nego i njihov doprinos sveukupnom razvoju ovoga podneblja, jednako kao i brojnih svećenika, dušobrižnika koji su služili u ovoj župi, ali i duhovnih zvanja poteklih iz ovoga dijela naše zemlje.
U radu nije propušteno naglasiti da katolički građani, pripadnici raznih europskih naroda, za razliku od drugih, u to vrijeme ili tek koju godinu ili desetljeće prije – ondje doseljenih pravoslavnih, muslimanskih ili židovskih obitelji, sve do današnjih dana nose određenu stigmu doseljenika, kuferaša, zajednice i ljudi koji ondje nemaju korijena, a u skladu s tim ni jednaka prava na ovaj kraj i zemlju. Međutim, pogledamo li samo u koje su vrijeme i iz kojih krajeva ondje doseljeni preci dobroga dijela današnjih pravoslavnih, muslimanskih i drugih stanovnika te usporedimo li to s vremenom ponovnoga javljanja katolika u ovom kraju, vidjet ćemo zapravo da o onima doseljenim u 19. i početkom 20. stoljeća možemo jednako govoriti kao o doseljenicima, bilo da je riječ o muslimanima i pravoslavcima ili o katolicima, Židovima i drugima, ali koji su svoje živote jednako ugradili u napredak ovoga područja.
Dio povijesti života Crkve, ali i Gornjeg Podrinja uopće, jesu i očuvana katolička groblja koja su danas rijetki preostali čuvari uspomena na prošlost ovoga kraja, na njegove stanovnike, ali i svjedočanstvo prolaznosti i povijesnih promjena na ovim prostorima, kojima je u radu posvećena posebna pažnja.
Premda je broj katolika koji danas žive na širokom području ove župe sveden na manje od stotinu, današnji župljani, katolički građani Goražda, Višegrada, Rogatice i okolice tih mjesta predstavljaju žive svjedoke jednoga zaboravljena i neopravdano zanemarena poglavlja naše povijesti. No, ako današnje brojke i nisu svijetle, djelo ne zrači ni pesimizmom, ni malodušnošću, a jednako tako ni samouzvišenjem u prošlosti, kao ni samoponiženjem u sadašnjosti.
