Veliki je petak, spomendan Isusove muke, za vjernike dan promišljanja i pokajanja. Toga dana Crkva ne slavi euharistiju, već se kroz obrede prisjeća Kristove patnje, muke i smrti te promišlja o dubini njegove ljubavi prema ljudima. Na Veliki petak za katolike je obvezan strogi post i nemrs zbog uvjerenja da je duša u tjelesnom postu otvorenija Bogu.
Svi katolički vjernici u dobi od 18 do 60 godina poste na Veliki petak, a za sve katolike starije od 14 godina obvezan je i nemrs. Nemrs znači da se taj dan ne jede meso, dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita te još dva puta nešto pojede.
Također je i petak značajan dan za pokoru i nemrs. To je dan Kristove muke i smrti i stoga vjernici ne bi trebali jesti meso, a ako su okolnosti takve da moraju jesti meso, dobro bi bilo da se odreknu nečega što čine svakodnevno ili da učine dobro djelo.
”I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju svoja lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I otac tvoj koji vidi u skrovistosti, uzvratit će ti.” (Mt 6:16-19).
Post i nemrs na Veliki petak simbolični su izrazi pokore, skromnosti i solidarnosti s Isusovom patnjom. Kroz post i odricanje, vjernici izražavaju kajanje za svoje grijehe, približavajući se Bogu u duhu pokore. Post na Veliki petak služi kao duhovna priprema za proslavu Uskrsa, najvažnijeg kršćanskog blagdana, koji slavi Isusovo uskrsnuće i pobjedu nad smrću.
Koliko je taj dan važan pokazuje i to što je to jedini dan u kojem se ne služi misno slavlje, a šute čak i crkvena zvona. ili, ponegdje, zvone ‘na kant’, udarajući klatnom samo na jednu stranu, kao kod pogreba.
U prijepodnevnim satima se puk obično okuplja u crkvama, kapelicama i drugim mjestima kako bi pobožno molio Križni put. U popodnevnim satima, kada je Isus izdahnuo na križu, puk se okuplja u crkve na slavljenje obreda Velikoga petka, čitanje Svetoga pisma i navještaj muke sa središnjim tekstom muke Gospodnje iz Evanđelja po Ivanu, na poklon i ljubljenje križa te svetu pričest.
Na taj dan je oltar bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, što simbolizira kako je s Isusovu ogoljenost, ali i znak povučenosti, tišine, žalosti i tuge za umrlim Učiteljem. Đakon ili svećenik prilikom poklona križu najprije otkriva pokriveno raspelo pjevajući: “Evo drvo križa, na kom’ je Spas svijeta visio!”. Na to narod odgovara: “Dođite, poklonimo se!”
Sveta misa se ne održava jer je na taj dan Krist žrtvovao sebe na križu i tako otkupio čovječanstvo, a svećenici vode obrede Velikog petka, koji su odjeveni u crveno ruho kojim simboliziraju mučeničku smrt. Taj dan ne zvone crkvena zvona. Obredi započinju u šutnji i bez pjesme, obično oko 15 sati kad je Isus izdahnuo.
Pokriveno drveno raspelo se donosi tijekom obreda i otkriva se u tri stupnja, a na obredima vjernici čitaju Sveto pismo i sudjeluju u svetoj pričesti hostijama koje su blagoslovljene dan ranije na Veliki četvrtak.
