Naslovna Istaknuto Na kavi s Ademirom Zurapovićem, najboljim bosanskohercegovačkim košarkaškim sucem

Na kavi s Ademirom Zurapovićem, najboljim bosanskohercegovačkim košarkaškim sucem

664

Ademir Zurapović, najbolji bosanskohercegovački košarkaški sudac, ovih dana nastavlja svoj sudački angažman u Ligi šampiona koja započinje u ponedjeljak 3. listopada. Danas putuje u Jerusalem gdje započinje BCL natjecanje, a već naredni tjedan je u Njemačkoj. Zurapović zapravo nikada ne zna gdje će ga sve košarkaške utakmice odvesti. Jednostavno, danas može biti u Španjolskoj, a već sutra u Engleskoj.

U svom užurbanom tempu po povratku iz Zagreba u Tuzlu, rado je odvojio svoje vrijeme i za Hrvatski glasnik i jednu kavu ugodnog razgovora.

Ovaj istaknuti međunarodni sudac tijekom svoje tridesetrogodišnje sudačke karijere sudio je na nekim od najznačajnijih svjetskih natjecanja.

Istaknuti je dio tima FIBA sudija od 1995., a do sada je sudio neke od najvećih mečeva skupne faze. U proteklih nekoliko godina je također dijelio pravdu na susretima Svjetskog prvenstva i Olimpijskih igara. Prošle godine također je sudio Finale Interkontinentalnog kupa, finale FIBA Lige šampiona, ali i „play –off“ za odlazak na Olimpijadu.

Kruna svega toga svakako je bila u Tokiju prošle godine gdje je bio glavni sudac u finalu Olimpijskih igara.

„Kada sam dobio poziv za Olimpijadu, meni su se noge odsjekle. To je nešto posebno i taj dio uvijek izdvojim na jednu posebnu stranu. Uvijek sam unutar sebe znao da mogu daleko dogurati, ali nisam ni mogao pomisliti da  ću doći do finala suđenja na Olimpijadi. To jutro, kada nam je instruktor suđenja Miodrag Ličina rekao da nas četvorica imamo razgovor s direktorom sudija za svijet meni je sve bilo jasno. Samo je bilo pitanje hoću li biti na terenu ili „stand by“. Bio sam na terenu i to je nešto što ti se jednom desi u životu“, kaže Ademir Zurapović za Hrvatski glasnik.

Zurapović je sve ljude u Bosni i Hercegovini, posebice u Tuzli učinio ponosnima kada je FIBA nedavno objavila da će biti glavni košarkaški sudac u finalu Eurobasketa između Španjolske i Francuske.

Rezultate kakve Zurapović bilježi u svojoj karijeri još nitko na Balkanu nije napravio u proteklih pedeset godina. Prisjeća se ratne 1995. godine kada ga je otac dočekao i čestitao mu riječima „Položio si za međunarodnog suca.“ Već te godine je bio sudac na kvalifikacijama juniorskog  Europskog prvenstva u Freiburgu.

„Tada sam imao priliku prvi put uživo vidjeti  jednu fenomenalnu generaciju reprezentacije Njemačke među kojima je bio Dirk Nowitzki, braća Maras, Demirel i mnogi drugi. Sada kada razmišljam o tome i povučem neku paralelu, Dirk je naprimjer postao jedan od najboljih NBA igrača i ja sam dogurao do Olimpijskih igara i polufinala za Svjetsko prvenstvo i sada do finala Eurobasketa, onda razmišljam da sigurno ima neka sila odozgor koja je povukla tu paralelu“, priča nam Zurapović.

Na prvom Eurobasketu je sudio prije dvadeset i jednu godinu i već više od dva desetljeća sudi na najboljim svjetskim natjecanjima.

„Ja sam promijenio pet direktora sudaca FIBA Europe, trojicu direktora sudaca na nivou FIBA svijeta. Kod svih njih sam sudio top takmičenja i završnice tih top takmičenja. Moje prvo klupsko finale je bilo nakon dvadeset i sedam godina karijere, finale Lige šampiona u Rusiji. Znači čekate dvadeset i sedam godina na takvo nešto, a do tada sam imao desetine završnica, ali nikada finalne utakmice.“

Međutim, kaže, vrlo je važno da čovjek zna koje je njegovo mjesto pod suncem.

„Meni je najvažnije da kada završim utakmicu, odem u svlačionicu, stanem i razmislim. Da znam da sam dao sve od sebe, 300 posto sam dao sebe. Meni niko ne treba govoriti kako sam ja sudio utakmicu, ja to najbolje znam po onom svom unutrašnjem miru ili nemiru, zadovoljstvu ili razočarenju. To je do čovjeka, koliko ste spremni da iskreno, sami sebi priznate je li nešto bilo dobro ili ne“, kaže ovaj veoma cijenjeni košarkaški sudac.

Ademir Zurapović je počeo suditi još sa svojih šesnaest godina na nogovor svog profesora fizičke kulture Mehe Alića-Partića.

„Krenuo sam tako ovdje u Tuzli u Regionalnom košarkaškom savezu koji je u bivšoj Jugoslaviji imao vrhunske sudije, vrhunske ljude koji su bili vedete jugoslovenske košarke. Uz njih sam rastao, stasavao i onda sam dobio priliku da 1995. godine polažem za FIBA-u. Kada sam položio postao sam svjestan da sam dobio vrhunsku priliku koja zahtjeva mnogo odricanja. Ja sam zbog košarke i suđenja ostavio mnoge dobro plaćene poslove. Ali nisam mogao ući u tu kolotečinu od „osam do četiri“. Jer ta naranđasta lopta i to što ona pruža, taj osjećaj već 27 godina putovanja i upoznavanja različitih kultura je nešto što me u potpunosti  ispunjava“, ističe Zurapović.

No, sve bi bilo veoma teško da nije bilo ogromne podrške obitelji i prijatelja.

„Mama, otac, brat, prijatelji, ljudi koji su sa mnom uvijek i u najboljim i u najtežim trenucima moje karijere. Tu je i majka Sena, Naida, Keno, Edi, Samir, Mido, Amela, moji drugari sa kafe, Rijad, Sanela, Lila. Sve su to ljudi koji me čekaju kada se vratim u Tuzlu, dijele sa mnom dobro i ono loše. Drago mi je i kada me moji sugrađani zaustave na ulici i pokažu da su sretni zbog mene, čestitaju, porazgovaraju. To je najveće zadovoljstvo koje čovjek može imati u životu.“

Posebna vrlina Ademira Zurapovića je njegova skromnost.

„Ja sebe uopće ne smatram nešto velikim. Ja uživam u svom poslu i radim svoj posao profesionalno. Želim iza sebe ostaviti određeni trag. Meni je najvažniji moj unutarnji mir i moje unutarnje zadovoljstvo.“

Zurapović priželjkuje da Bosna i Hercegovina počne davati sportu na važnosti, posebice mladim sportistima koji su izuzetno talentirani i istinski su i pravi predstavnici Bosne i Hercegovine.

„Najbolji promotor države su sport i kultura. Imamo sjajne mlade sportsite, evo sada Lana Pudar. Imate sjajnu košarkašku reprezentaciju koja je redovit učesnik na svim europskim natjecanjima, zatim žensku košarkašku reprezentaciju, brojne klupske sportove, individualne. Ljudi jednostavno moraju shvatiti da je svaki dolazak na velika prvenstva ogroman uspjeh za jednu zemlju. Na FIBA-inoj rang listi muška reprezentacija Bosne i Hercegovine je na trideset i sedmom mjestu, a dvadeset i šesta je naša ženska reprezentacija. Također, ženska reprezentacija BiH je na Svjetskom prvenstvu među dvanaest reprezentacija trenutno u svijetu. Bez obzira na rezultate moramo biti ponsoni“, ističe Zurapović.

Smatra da je Bosna i Hercegovina na posljednjem Eurobasketu pokazala odličnu igru i predstavila sjajnu momčad.

„Za mene je najveći uspjeh što nas ni jedna reprezentacija nije nadigrala. Nije mala stvar bila pobijediti Sloveniju koja je bila prvak. Rezultat nije jedino mjerilo, momci su dali sve do sebe. Tako isto i ženska reprezentacija, došla je na Svjetsko prvenstvo i falila je jedna igračica koja je davala ekstra kvalitet reprezentaciji, ali idemo dalje da napravimo iskorak.“

Uvjeren je da će doći vrijeme kada će Bosna i Hercegovina i u košarci biti slavna.

Naš susret završili smo nešto opuštenijim razgovorom, zajedno sagledali i prokomentirali trenutačnu situaciju u zemlji. Na pitanje, je li i u privatnom životu tako strog kao na terenu, je li sve po pravilimima i propisima, Zurapović kaže da je na terenu mnogo mirniji i staloženiji nego u privatnom životu.

„Nekad znam izuzetno dobro planuti. Ali to kratko traje, iz vatre se brzo ide u duboko zamrzavanje. Također, morate znati još nešto. Mi suci smo ljudi koji živimo sa svojim greškama. Niko vam neće reći da je nešto bila dobra odluka sudije. Svi se sjećaju samo onoga što ste uradili. Mi s tim moramo živjeti. Ja nemam pancir da obučem pa da ne primim metke, ali to je dio moga života. I veoma je važno da se mentalno oporavim od svega toga. Ali sve me to usmjerilo kako da se razvijam kao čovjek“, dodao je na kraju ovaj legendarni sudac.

Košarka je Zurapovićev život, a kada se nešto živi punim srcem onda je zaista samo nebo granica.

Maja Nikolić