Na samo nekoliko metara od mjesta jednog od najstrašnijih zločina počinjenih tijekom proteklog rata, kada je 25.svibnja 1995. od granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske (VRS) stradao 71 i ranjeno 200 građana Tuzle, već godinu dana djeluje Memorijalni centar “Kapija”, koji je za roditelje ubijene djece mjesto opomena da se zločini više nikada ne ponove i sjećanja na najtužniji dan u njihovim životima.
Danas godinu dana od otvaranja “Memorijalnog centra Kapija” za Hrvatski Glasnik je govorio voditelj centra Senad Begović.
Razgovarala: Ivana Perić
HG: Kako je došlo do ideje o osnivanju centra i kakvi su utisci poslije prve godine rada?
Begović: 22. maja 2020 godine na inicijativu Gradske uprave u saradnji sa Udruženjem 25. maj, Centar za kulturu je uključen u realizaciju stalne muzejske postavke „25. maj“, koji smo mi ienovali Memorijalni centar Kapija. Sadržaji su već bili određeni uređenem enterijera jer je arhitekta Emir Salkić uradio idejno riješenje i prema njegovim nacrtima uređen je enterijer spomen sobe. Mi smo imali prostora da uradimo portrete nastradalih na Kapiji, radi se o 71 osobi, zatim tri panoa koja sadrže autentične dokumente koji su nastali neposredno nakon 25. maja 1995. godine. Došli smo na ideju napraviti stalnu izložbu koja će biti multimedijalna ali i interaktivnog karaktera, zato što postoji obilje video i audio materijala o ovoj temi. U nedostatku prostora skenirali smo svu dokumentaciju, osobito dijelove iz knjige „Ubistvo svitanja“, gdje posjetitelji mogu pregledati biografije nastradalih čiji su potreti izloženi.
HG: Centar je nedavno predstavio virtelni prikaz postavke putem online platforme..
Begović: Otvorena je u vremenu pandemije, imali smo posjete usprkos iako nisu bile u velikom broju. Iz tog razloga omogućili smo posjetiteljima virtuelnu posjetu u slučaju da nisu u mogućnosti doći. U saradnji sa medijskom kućom …. media izradili smo virutalnu šetnju, čiji se link može pronaći na stranici Centra za kulturu Tuzla. Tijekom protekle godine od otvorenja skupljali smo materijale da bi osnovali stranicu posvećenu Memorijalnom centru koja je otvorena neposredno prije dva dana.
HG: Smatrate li da je bio izazov osnovati ovakav jedan centar, kakve su bile reakacije javnosti?
Begović: Izazov je, jer se radi o našim sugrađanima koji su nastradali u zločinu protiv civilnog stanovništva, što je potvrdila presuda suda Bosne i Hercegovine. Novak Đukić je osuđen prvostepeno na 25 godina, drugostepenom na 20 godina. Teško je biti objektivan, jer su u pitanju članovi porodica naših prijatelja, poznanika ali i porodica. Reakcije porodica ubijenih i pojedinaca koji su dolazili su uglavnom pozitivne na ovakav vid podsjećanja javnosti.
HG: Danas na dan sjećanja, očekujete li posjetitelje i jeste li već imali posjete?
Begović: Centar radi svakim danom od 08h do 16h. Najavili smo da ćemo danas raditi do 21:30 kako bi naši sugrađani imali mogućnost posjetiti stalnu postavku. Studenti društvenih nauka su nas posjetili danas i tom prilikom pogledali dokumentarni film o Masakru na Kapiji. Napomenuo bi da je film titlovan i na engleski jezik, te u slučaju da budemo imali posjete iz inostranstva mogu pogledati film. Javnost je upoznata sa radom centra, zato što smo putem mreža predstavljali sadržaje Memorijalnog centra, i nastojat ćemo to raditi i u budućnosti jer smatramo da se često treba napominjati na ovakvu tragediju.
HG: Da li ste imali adekavtnu potporu pri realizaciji ovakvog projekta, osobito od roditelja?
Begović: Veliku podršku pri relalizaciji pružili su nam i roditelji nastradalih na Kapiji. Nakon što smo radili portrete, oni su postavku obogatili time što su uz njih donosili i lične predmete nastradalih. Izuzetno nam znači saradnja roditelja i porodica poginulih u ovom radu.
HG: Koji je bio krajnji cilj ali i koju poruku poručuje javnosti Memorijalni centar?
Begović: Potrebno je čuvati u memoriji grada i u cjelokunom društvu Bosne i Hercegovine sjećanje na ovakav stravičan zločin protiv nedužnog stanovništva koje nije moglo predstavljati nikakav legitiman vojni cilj u tijeku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Potrebno je da se pamti i smatram da ćemo ovo mjesto kako vrijeme bude prolazilo biti bogatije sa izvorima i građom, autentičnijim snimcima koji mogu poslužiti budućim istraživačima u istraživanju ove teme.
